Banjaluku je lijep grad, sa puno potencijala, koji mogu pomoći da ovaj grad napreduje, ako se oni dobro iskoristite.
Izuzetno mi se dopada napor koji ulaže Gradska uprava u kulturno umjetničke manifestacije u gradu.
Formiranje parkova „Ćirilice“ i „Zmijanjskog veza“ te određivanje izgleda dva značajna spomen obilježja, koji će biti posvećeni palim borcima iz posljednjeg rata i ulasku srpske vojske u Banjaluku 1918. godine, samo su neki od projekata na čijoj realizaciji će u 2020. raditi gradski arhitekta Ivan Rašković.
Banjaluka je bila i ostaće grad ljepote, kulture, sporta, a i grad turizma.
Zadnje zvanične procjene govore da u banjalučkim drvoredima ima više od 600 oboljelih stabala, koji predstavljaju veliku opasnost za prolaznike, a rizik je znatno veći zimi koju prate vjetar, mraz i snijeg.
Grad koji bi bio dobar izbor za život i odrastanje moje porodice, prije svega, mora da ima dušu i plemenite ljude. Zato je Banjaluka bila moj odabir.
Meni je Banjaluka najljepša bila kada je to bio mali grad sa 35.000 stanovnika, divnim zelenilom, korzom od hotela “Bosna” do “Palasa” i starim parkom “Petar Kočić”, koji je bio mnogo bolji nego danas kako izgleda.
Svaki Banjalučanin će na pomen svog grada reći da je krajiška ljepotica grad zelenila, istorije, kulture, mladosti, sporta i lijepih žena.
Kao rođeni Banjalučanin mogu vam reći da ovaj grad nije što je nekada bio. Prije je Banjaluka bila kudikamo ljepša, sa više zelenila imala je dušu, a sada se sve svelo na beton i velike zgrade.
Banjaluka je grad koji vas zavede svojim zelenilom, mirnoćom, rijekom Vrbas i raznim velelepnim građevinama.
Sviđa mi se što se daje veliki značaj muzičkim manifestacijama i što rokenrol scena sve više živi u gradu na Vrbasu. Pored toga, organizuju se razni događaji iz oblasti kulture: predstave, književne večeri, izložbe, filmske projekcije…
Iako poznata kao grad parkova i zelenila, Banjaluka danas sve manje liči na to. Vrbas sve manje podsjeća na rijeku, a zelene površine većinom postaju mjesta za odlagalište otpada. Pored toga što nam je dala priroda, već decenijama nismo uradili ništa konkretno da bi stvarno ponijela epitet jednog evropskog grada parkova i zelenila. Mislim da bi dizanjem kolektivne svijesti građana i ispravnom lokalnom politikom mogli puno da doprinesemo.
Sviđa mi se što je Banjaluka postala turistička destinacija, ne samo za posjetioce iz zemalja regiona, nego i šire.
Banjaluka je grad u kojem su rasli moji roditelji, bake i djedovi, moji pradjedovi. Grad koji neizmjerno volim.
Dopada mi se „Banjaluka ljudskog lica“, kako se to i predstavlja u posljednje vrijeme, koja se razvija na osnovama pametnog i zelenog grada. Drago mi je što se vidi realizacija takvih projekata i što Banjaluka kao grad postaje vidljiv i prepoznatljiv u regionu, a što potvrđuje i veći broj posjetilaca u naš grad.
Banjaluka je jako lijep grad, dopada mi se zelenilo, a volim je prije svega što je studentski grad, jer sam i sam student.
Prošlo je 50 godina od katastrofalnog zemljotresa u Banjaluci, a stari Banjalučani se još sjećaju dana kad je zemlja zadrhtala i sravnila do temelja jedan od najljepših gradova tadašnje Jugoslavije.
Na današnji dan, prije tačno 50 godina, Banjaluku je zadesio katastrofalni zemljotres, u kojem grad porušen do temelja. Glavni udar, potres jačine 8 stepeni po Merkalijevoj, odnosno 6 stepeni po Rihterovoj skali, dogodio se 27. oktobra 1969. u 11 sati i 9 minuta.
Sviđa mi se ulaganje u Banjaluku u smislu novih biciklističkih i trim staza, zasada drveća, asfaltiranja puteva te gradnje kružnih tokova, dječjih igrališta i mostova.
Sve je ona osim običan grad. Banjaluka te veže za sebe i uvijek joj se rado vraćaš, bilo da si tu rođen/a ili ne. Mene svaki povratak sa nekog putovanja podsjeća na sreću što je baš ova krajiška ljepotica, pa još s dušom, moje mjesto rođenja.
