Banjaluka je moj rodni grad, grad u kome živim i kojem se rado vraćam sa svojih putovanja. U Banjaluci mi se najviše sviđaju njeni ljudi, odnosno naši sugrađani koji su ljubazni i nadaleko čuveni po svom gostoprimstvu.
Iako se dosta mijenja, Banjaluka je uspjela zadržati svoj šarm i domaćinski duh po kojem je poznata.
Gradnja mreže javnih česmi u centralnom dijelu Banjaluke te oslikavanje tri prolaza u Gospodskoj ulici među prvim su idejama koje bi trebalo da budu ostvarene ove godine u sklopu projekta “Male intrevencije” (MI).
Banjaluka je divan grad. Ima dosta zelenila i lijepe građevine. Hram krasi Banjaluku. Igra i graja djece mami nam osmijehe.
Drago mi je što se po Banjaluci grade kružni tokovi, primjetno je da već sada saobraćaj bolje funkcioniše u tim dijelovima grada. Naravno da ima još mnogo kritičnih tački, ali verujem da će se vremenom situacija popraviti i na tim lokacijama.
Dio identiteta Banjaluke je da je grad zelenila, ali ta odrednica slabo prati stanje na terenu, jer osim pojedinih ideja i planova na papiru formiranje novih gradskih parkova u dijelovima gdje dominira beton u ovoj godini nije predviđeno.
Sviđa mi se što u Banjaluci, za razliku od mnogih gradova, i dalje ima dosta zelenila. Takođe, drago mi je što su veći dijelovi grada čisti i uredni.
Ono što svima sve češće zapada za oko jeste da asfalt previše guta zelenilo, a Banjaluke je oduvek bila prepoznatljiva po raskošnim parkovima, drvoredima, šetalištima…
Afera „Piralen“ mjesecima potresa javnost, ali se njen epilog još ne nazire. Farmaceutski otpad, koji od 1996. ugoržava selo Jasenovi Potoci kod Mrkonjić Grada, još je na istom mjestu.
Kako u budžetu Grada Banjaluka već 10 godina nema novca za izgradnju najavljenog azila u Motikama, psima lutalicama novi dom će postati vojni kontejneri.
Grad Banjaluka se nalazi pred objavljivanjem dva međunarodna javna konkursa koji bi trebali da definišu izgled mosta u Docu te užeg gradskog jezgra a nagradni fond za najbolje ideje iznosi ukupno 88.000 KM.
Rođena sam i živim u Banjaluci. Putovala sam i vidjela veće i manje gradove od mog grada. Ali, sigurno znam da ni u jednom gradu nisam toliko srećna, jer kada god se vraćam u svoj grad sjetim se stihova jedne pjesme:
Ovaj period jako volim jer je miris lipe na svakom ćošku, a aleje su pune zelenila. Uživanje je prošetati gradom.
Studentski kampus je definitivno najljepši dio Banjaluke, zbog velikog broja stabala i zelenila. Čak i po ovim velikim vrućinama, uvijek se može naći spas među drvećem.
U Banjaluci je zaista lijepo, pogotovo u proljeće i ljeto. Ima mnogo zelenila, mnogo je mladih ljudi i mislim da ovaj grad ima veliki potencijal.
Banjaluka je jako lijep grad, pozitivno je što ima mnogo zelenila, a ne sviđaju mi se saobraćajne gužve. To je možda i najveći minus ovom gradu.
Najviše mi se sviđa zelenilo i aleje drveća, koje su zaista prelijepe.
Volim Banjaluku, zato što sam ja u njoj ono što nisam ni u jednom drugom gradu na svijetu. Možda Banjaluka nije ni Njujork ni London ni Pariz, ali je to grad koji je dio mene, koji živim svaki dan. Grad u kome žive moja djeca. Možda bi bilo najbolje da o Banjaluci govore ljudi koji nam dolaze u posjetu, pa ipak, ne mogu odoliti da ne pričam o nečemu što volim, a to je moja Banjaluka.
Banjaluka je za mene jedan od najljepših gradova u BiH i pun je zelenila. Ima jako velike potencijale da se dalje razvija i dobar geostrateški položaj, jer je dobro povezan sa ostalim gradovima kako u RS i BiH, a tako i šire.
Banjaluka je grad koji volim i za koji me vežu mnoge lijepe uspomene. Smatram da je to mjesto koje ima mnogo potencijala i mjesto koje obećava.
