
Nije SAMO MESO: Ove životne namirnice su unazad par godina najviše poskupjele u Srpskoj
Sa neopravdanim i nekontrolisanim rastom cijena hrane, te drugih proizvoda i usluga nastavljeno je i ove godine.

Sa neopravdanim i nekontrolisanim rastom cijena hrane, te drugih proizvoda i usluga nastavljeno je i ove godine.

Era Ojdanić danas se može pohvaliti lagodnim životom koji je sebi stvorio, međutim iza njegovog osmijeha krije se teško djetinjstvo i nemaština u kojoj je odrastao.

Domaći poljoprivrednici su se opet uhvatili za glavu, ovaj put zbog suše koja im je u dobroj mjeri spržila ovogodišnju ljetinu.

Nijedna prostitutka nije srećna, nijedna nije zadovoljna i ispunjena. Sav novac koji zarade one daju na narkotike, alkohol, drogu i kocku, na lažni život.

Mnogi od sunarodnika, pogotovu onih koji su ostali u Srbiji, misle da mi koji smo se prije mnogo godina preselili u neku od kapitalističkih zemalja živimo u blagostanju sa „masnim” primanjima svakog mjeseca.

Osamnaest je godina od kako je uveden porez na dodatnu vrijednost, međutim građani od ovog poreza ne vide nikakvu korist. Što su cijene veće, veći su i porezi, novac se gomila u republički budžet i raspšri u republički aparat. Isti porez plaćaju i oni koji jedva danas mogu da kupe hljeb, i oni koji kupuju skupocjeni automobil i jahtu.

U nikada teže i izazovnije vrijeme, Tvornica obuće „Bema“ iz Banjaluke uspjevala je i uspijeva veoma uspješno da posluje. Na današnji dan, Ilindan, tačno je 20 godina kako ova fabrika postoji i radi. Teško je bilo i još je, ali za sve ove godine imaju sa mnogo toga da se pohvale.

Ljetovanje u Turskoj za djevojku i mladića iz Srbije pretvorio se u noćnu moru, a svoju priču je detaljno opisala za medije.

Banjaluka je uvela nove mjere podrške – „Kartice prijateljstva“ za penzionere i lica starija od 65 godina, te „Kartice za zdravo djetinjstvo“ za porodice sa malom djecom, uz koje će ove kategorije surađana, kroz povoljniju kupovinu u više od 20 prodajnih objekata na području grada, od sada moći ostvariti uštede.

Građani Srpske suočavaju se sa cijenama hrane koje su za malo koga prihvatljive, dok za većinu i one najosnovnije namirnice polako postaju veliki luksuz.

Da smo u egzistencijalnom smislu pali gotovo na samo dno, svjedoči činjenica da nam je i hrana postala luksuz.

Banjaluka uvodi nove mjere podrške – „Kartice prijateljstva“ za penzionere i lica starija od 65 godina, te „Kartice za zdravo djetinjstvo“ za porodice sa malom djecom, uz koje će ove kategorije naših sugrađana, kroz povoljniju kupovinu u više od 20 prodajnih objekata na području grada, od sada moći ostvariti uštede.

Cijene u Bosni i Hercegovini odavno premašuju skromne džepove ili kućne budžete građana. Prosječne plate ne pokrivaju potrošačke korpe. Dodatni neplanski izdaci naprave samo dodatne probleme. Na pitanje: Zašto cijene nisu niže? - nadležni šute. Građani, s druge strane, glasni: Sve je skupo!

Dobri ljudi su oko nas, prepoznaćete ih i po tome koliko pomažu drugima. Udruženje „Oplemeni srce“ iz Istočnog Sarajeva u ovom gradu hrani trenutno 80 gladnih usta.

Četvoročlanoj porodici u BiH je prošlog mjeseca za troškove života bilo potrebno gotovo 3.000 KM. Riječ je o minimalnim troškovima porodice koju čine dvoje odraslih i dvoje djece, od kojih je jedno u uzrastu osnovca, a drugo srednjoškolca.

Kada pomislimo ili se spremamo na godišnji odmor na more, najvažnija stavka svakako je budžet, odnosno novac koji ćemo tamo da potrošimo.

Troškovi života u našoj zemlji stalno rastu. Sindikalna potrošačka korpa dostigla je iznos od gotovo 3.000 KM, a uslijedilo je i novo poskupljenje goriva. Pokrenulo je to stara pitanja: slijedi li novo poskupljenje hrane? I dok građani strahuju, proizvođači prijete protestima. Nadležni šute.

Cijene u Crnoj Gori su ove godine slične onim od prošle godine. U zavisnosti od toga u kom kafiću sjedite, kapućino i sok bi koštao u prosjeku 5 evra.

Na Zlatiboru u jednom restoranu došlo je do nesvakidašnje scene. Kreatori čitave priče jesu muž i žena koji su u restoranu naručili dvije čorbe, a onda je uslijedila šok scena.

Nekada smo odlazak u prodavnicu doživljavali kao rutinu, svakodnevnu aktivnost o kojoj nismo previše razmišljali. Danas je to velika briga.