Kako živi Srbin u Njemačkoj? Često pitanje na koje je danas i više nego tražen odgovor.
Već skoro šest decenija Stričići kod Banjaluke, rodno selo pisca i narodnog tribuna Petra Kočića, posljednjeg vikenda u avgustu postaju “centar svijeta” za ljubitelje šatorske muzike i borbi bikova, ali i za političare, koji ne propuštaju priliku da se obrate širokim narodnim masama, razgaljenim vrućom janjetinom i hladnim pivom.
Stranac koji je u Njemačkoj bolje integrisan ubuduće će lakše dolaziti i do njemačkog pasoša. Vlada je u srijedu usvojila nacrt zakona koji ne samo što olakšava uslove za naturalizaciju, već dozvoljava i posjedovanje višestrukog državljanstva.
Glavni razlog zašto Srbi odlaze u inostranstvo jesu dobre zarade i visoki standard života.
Prosječan srpski gastarbajter u Nemačkoj zarađuje između 1.500 i 4.000 evra, najčešće iznajmljuje stan, donekle zna njemački jezik i školuje djecu.
Maleni čamac sa kojim je počeo mu je talija, a Dunav pasija. Tako je Jovan Kocmanović, profesor istorije po profesiji od nula ulaganja došao do svog ličnog malog bogatstva, a što je još važnije, do posla koji voli.
Nema tu bog zna kakve filozofije, samo nemilosrdna računica. Dok su mladi, profesionalni vozači u BiH rade za bijedne plate, kad ostare, penzije su im još bjednije, pa opet moraju za volan, da bi nekako preživjeli.
Veliki broj ljudi sa prostora bivše Jugoslavije već decenijama živi u zapadnim evropskim zemljama, gdje gastarbajterski hljeb od sedam kora, teško i mučno zarađuju uz veliku dozu nostalgije.
Mediteranski grad koji ne izlazi na more, najljepše predgrađe Dubrovnika, grad sunca i platana, zavičaj čuvenog pjesnika Jovana Dučića, mala varoš u kojoj su snimani veliki filmovi...
Kvadrat stana u elitnoj luci u Crnoj Gori kreće se oko 8.000 evra, a prema tvrdnjama stručnjaka, sve se proda i prije izgradnje. Tražnja koju ni ekonomska kriza nije poljuljala, uzrok je i daljeg proširivanja ovog naselja, a osim luksuznim nekretnina u pripremi su objekti i za upola manju cifru.
Njemačka vlada priprema reformu useljeničkog zakona čime se želi ubrzati useljavanje kvalifikovane radne snage.
Bliže se praznici, a to znači da su ordinacije širom Srbije prepune pacijenata koji iz inostranstva dolaze po nove zube ili nove grudi.
Godinama unazad Njemačka važi za najjaču ekonomiju.
U posljednje vrijeme sve se više ljudi odlučuje za povratak iz tuđine u Srbiju ili selidbu na istoku i jugu Francuske.
Nišlija koji se u Norveškoj odlično snašao kaže da život ipak ni tamo nije nimalo lak, struja je nevjerovatno poskupila, a slijedile su je i cijene goriva i hrane.
Prosječan gastarbajter iz BiH i Srbije u Njemačkoj zarađuje između 1.500 i 4.000 evra, najčešće iznajmljuje stan, donekle zna njemački jezik, školuje djecu i kada ga pitate reći će da nema namjeru da se vrati u zavičaj.
U manjim mjestima, naročito na zapadu Republike Srpske, cijene stanova svakodnevno rastu, po čemu su se uveliko približile banjalučkim, ali građevinari u tim mjestima nisu naročiti optimisti.
Pravilo da se gastarbajteri ne ponašaju "kod kuće" isto kao u inostranstvu uglavnom je opštepoznata stvar.
Radnici iz BiH masovno bježe u inostranstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće malih plata i loših uslova rada.
Vlada u Berlinu priprema njemačku verziju zelene karte po uzoru na Kanadu, jer ima milione otvorenih radnih mjesta, a demografija je neumoljiva.