
"NEDOSTAJE I KOMŠINICA KOJU NISAM PODNOSILA" Otišli su trbuhom za kruhom, na jedno nisu računali
„Dođeš u prazan stan. Sačeka te tišina. U tuđini si. Među brojnim ljudima, a sam. Umoran da bi spremio hranu. Radiš, spavaš i ponekad jedeš. I fali ti zagrljaj. Neko da pita kako si. I najlakše bi bilo plakati. Ali ne. Mazge stisnu zube i osmjehnu se. Sutra je novi dan za borbu”.