Rezultati pretrage za: krema za ruke

Jugoslovenska vojska u otadžbini dobija spomenik
društvo

Jugoslovenska vojska u otadžbini dobija spomenik

Udruženje boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini i nevinih srpskih žrtava Drugog svjetskog rata izabralo je idejno rješenje za spomenik precima koji će biti podignut u Trebinju. Konačan izbor obavljen je na redovnoj godišnjoj skupštini Udruženja.

Luksuz
Valentina Mišljenović

Luksuz

Šta je za nas 97 miliona maraka od dodatnih akciza za gorivo? Očigledno sitna lova, s obzirom na to kako se naši političari odnose prema njima. Po filozofiji, „neka ih, ne jedu hljeba“, ostavljaju ih da leže na podračunu UIO već tri mjeseca, umjesto da ih usmjere preduzećima za puteve i autoputeve. Kao da nijedan put u cijeloj BiH ne treba ni popraviti, a kamoli graditi. Ali kad se voziš u skupocjenim limuzinama, vjerovatno, rupe na putevima i ne osjetiš. A ako i osjetiš, ne zaboli te duša za autom, jer nisi ga iz svog džepa ni platio, pa neka se i haba. Biće drugo.

Svjedok Tužilaštva u predmetu "Veliki park": Herenda i Mišo Žmiro doveli i ubili vojnike JNA
hronika

Svjedok Tužilaštva u predmetu "Veliki park": Herenda i Mišo Žmiro doveli i ubili vojnike JNA

U nastavku suđenja komandantu Specijalne jedinice MUP-a tadašnje BiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 22. aprila 1992. godine u Sarajevu, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH rekao je da je među ljudima koji su doveli zarobljene vojnike u Dom policije prepoznao Nedžada Herendu i još jedno lice kojem tada nije znao ime, a za koje je kasnije saznao da je Mišo Žmiro /Davor Matić/.

"Željela sam da što prije odem tamo gdje NEMA PATNJE I BOLA“: Aleksandri su ljekari davali još SAMO MJESEC DANA ŽIVOTA, a ona danas uživa u ljubavi i PLANIRA VJENČANJE
sudbine

"Željela sam da što prije odem tamo gdje NEMA PATNJE I BOLA“: Aleksandri su ljekari davali još SAMO MJESEC DANA ŽIVOTA, a ona danas uživa u ljubavi i PLANIRA VJENČANJE

Nakon hemoterapija bolovi su bili toliko nesnosni, da sam na momente željela da se sve što prije završi i da odem tamo negdje gdje, kako kažu, nema ni patnje, ni bola, ni nesreće… Ponekad sam morala da pužem do toaleta, jer nisam imala snage da hodam. Vukla bih se po podu, potom zastajala, odmarala koji minut, pa nastavljala. Znala sam i po 15 minuta da se mučim dok ne dođem do kupatila, a bilo je od mene na tri metra. Imala sam nepunih 40 kilograma…