Već je poznato da odricanje BiH državljanstva u korist zemalja koje nisu bile u sastavu Jugoslavije, košta 800 KM, ne treba puno da se izračunu koliko to košta četvoročlanu porodicu koja još mora da plati i troškove puta.
Posljednjih godina državljanstva se u prosjeku odriče skoro po 5.000 građana godišnje, a kad se sve sabere BiH je na muci svojih, sada već bivših, građana zaradila više od 10 miliona.
Odreći se BiH državljanstva košta više nego što se plaća dobijanje državljanstva neke druge zemlje, na primjer Srbije. S obzirom na to da se našeg državljanstva odrekne 13 građana dnevno… velike su to pare.
Iako stručnjaci kažu da je procedura jednostavna i da realno ne zahteva tolike troškove, niko od nadležnih ne razmišlja da građane oslobodi bar ovih troškova.
Oni i dalje rade po prinicipu „mi ćemo vas našim odlukama oterati odave, naterati vas da nama koji smo vas oterali to i platitie i tako zaraditi milione“. Ko kaže da BiH nedostaje preduzetničkog duha? Građani će i dalje odlaziti, prihodi će i dalje rasti, a sva njihova priča oko podizanja nataliteta i boljeg života će izgledati smešno.
Primera radi, u Republici Srpskoj se godišnje rodi oko 9.000 beba, dok broj umrli iznosi oko 15.000. Broj na nivou BiH je još strašniji. Ako tome dodamo ovih 5.000 što se odrekne državljanstva i još sigurno toliko onih koji odlaze ne crno, dobićemo podatak da je broj onih koji odlaze i umiru više nego duplo veći nego onih koji se rode.
Ovim tempom za nekoliko godina izgubićemo još jedan grad veličine Banjaluke, a ostaće samo političari, penzioneri i oni koji nemaju novca da odu. Ko će im tada plaćati takse za odricanje od državljanstva, čiju će muku računati kao prihod, ko će im plaćati porez i koga će tada svađati i tjerati ne mržnju?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu