Normalno je da svaki čovjek, pa i onaj koga je u institucijama BiH zaposlila stranka, razmišlja egzistencijalno. Normalno je i da su ministri iz SNSD i DNS glasali za privremeno finansiranje, jer nisu obezbjedili alternativu u kojoj običan službenik ne bi gladovao zbog visoke politike u Sarajevu i Banjaluci. Ali nije normalan, niti će ikada biti, način na koji je lider SNSD zabio autogol. Od maksimalnog srbovanja, obećanja da ne damo BiH da diše, da će Srpska isplaćivati plate „svojim ljudima“ sa nivoa BiH, došli smo do toga da plate proglašavamo za „vitalni nacionalni interes“ zbog koga prekidamo blokadu institucija BiH. U ratu se za Srpsku davao život, a u miru ne može ni plata.
Kako nakon ovoga vjerovati da ćemo preskočiti mnogo teže prepreke ka samostalnosti, poput povlačenja iz Oružanih snaga i ostalih zajedničkih organa? Neko se očito preračunao, jer ako ćemo tako, valjda je prvo red da rasformiramo PDV sistem, da u Srpskoj ostaju pare koje se prikupe na njenoj teritoriji, pa da tek onda tim novcem plaćamo sve što vratimo. Umjesto da, kako je planirao Dodik, plaćamo i Srpsku i ono što ostane od BiH. Ali, nije prvi put da se šarlatanski pristupa krucijalnim pitanjima za Srpsku i njen narod. Sjetimo se referenduma o „antisrpskom“ Sudu i Tužilaštvu BiH, od koga smo odustali. Izližemo, obesmislimo, isprljamo sve što je bitno. Šta je sljedeće? Priznanje Inckovog zakona, odluka Ustavnog suda BiH, Kristijana Šmita, građanske BiH ili nešto još gore?
Ljudima koji tako olako javno izjave da su spremni da proglase samostalnost „već iduće sedmice, pa šta bude“, opasno je dati da upravljaju i mjesnom zajednicom. Jer nemamo nijednu garanciju da, ako im plan ne uspe, neće reći da su se samo šalili. Kao mnogo puta do sada.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu