Zapamtio sam davnašnju priču strica Mile Čekića koji je bio poznat po vještini u zidanju šporeta. On je govorio da je neophodno, oko pećnice ostaviti šupljinu od tri prsta. Šporet je, u smislu građevinskog materijala imao svoju mjeru od stotinu cigli – kazao nam je Čekić pokazujući fotografije svoga, zidanog šporeta ali i prve pite, ispečene u njemu.
O majstorluku i uspomenama govorio je za Srpskainfo, na veoma slikovit način.
– Poneko je šporet utvrđivao glinom, a žene su na kraju, krečile ga u bijelo, isto kao i cijelu kuću. Zidani šporet je činio sklad sa ostalim kućnim predmetima ali je posebno dobro grijao, bolje neko današnji šporeti. Zidani šporet predstavlja simboličnu vezu ognjišta i čovjeka – smatra Milenko Čekić, vlasnik preduzeća koje se bavi limarskim i građevinskim poslovima.
– Odlučio sam da, zbog nostalgije, zajedno sa prijateljima i sa svojim ukućanima ozidam šporet. Sačuvao sam i pojedine elemente, ploču, kola i pećnicu, kako bih ovaj šporet što više ličio na one iz moga djetinjstva, u selu Samardžije, odakle smo doselili u Grbavce. Po završenom poslu, osjećao sam potpuno duševno zadovoljstvo, neku unutrašnju punoću – opisuje naš sagovornik svoje emocije.
Inače, zidani šporet na ove prostore dolazi u periodu antike. Masovna upotreba je od polovine srednjeg vijeka, a prestanak upotrebe ovih šporeta desio se poslije Drugog svjetskog rata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu