Predsjednik ovog udruženja, Miroslav Subašić, ističe da je to prvi korak ka relizaciji višegodišnje želje koja se rodila iz ljubavi prema ljudima, te naglašava da će na ovo putovanje morati ponijeti pun kofer volje, truda i strpljenja.
– Nedavno smo kupili imanje u Ramićima, gdje imamo 11 dunuma zemlje i kuću površine od oko 200 kvadrata. Vlasnici su nam izašli u susret, podržali su naše ciljeve i prodali nam imanje za 45.000 KM, uz mogućnost plaćanja na rate. Iako je sve prilično zapušteno, mi konstantno radimo na uređenju. Bageri i kamioni su već na terenu. Stiže nam donacija za donacijom i ovaj put, pa smo tako ugradili i nove prozore na kući. Pored toga što je korisno, to je i lijepo mesto, okruženo zelenilom. Odiše mirom – ponosno priča Subašić o počecima ove velike priče.
Kaže da će uređenje kuće i imanja izroditi prve mogućnosti za ostvaranje zamišljenih ciljeva.




– S obzirom na to da je naša priča „Hljeb od tekstila“ i te kako zaživjela, odlučili smo da ono što ne podijelimo narodu – recikliramo. Prva ideja nam je da socijalno ugroženi građani stvaraju rukotvorine od tog tekstila. Na taj način višak materijala neće završavati u prirodi, nego u rukama naših korisnika, koji će od njega stvarati krpe, torbe, podmetače za stolice i mnoge druge stvari. To će biti realizovano u prizemlju kuće, kada pripremimo prostoriju, što bi, ukoliko nastavimo ovim tempom, moglo biti i za mjesec dana. Vremenom, kako se budemo usavršavali, naše proizvode ćemo plasirati na tržište – ističe Subašić, te dodaje da im je za realizaciju ovog cilja potreban magacin u kojem bi mogli odlagati sav materijal, za čiju izgradnju će im, kaže, biti potrebna pomoć dobrih ljudi.
Subašić kaže da su počeli radovi i na zemlji, koji će, nada se, izroditi plodove uspjeha.
– Pripremamo zemlju kako bismo postavili dva plastenika od po 500 kvadrata, gdje bismo sadili povrće. To je značajan korak, prvenstveno za potrebe javne kuhinje, jer ćemo proizvoditi vlastitu hranu neophodnu za pripremanje obroka. Trudićemo se da taj uzgoj bude potkovan znanjem i vještinama, te da iz naše bašte izlazi zdravo povrće. Do kraja godine ćemo u plastenicima zaposliti naših pet, šest korisnika, a idući korak će biti plasiranje proizvoda na tržište, što će nam biti izvor zarade – ističe Subašić.
Kazao je da će realizacija ovog projekta značiti sigurnu egzistenciju socijalno ugroženih građana, te samim tim i smanjen broj korisnika javne kuhinje i drugih socijalnih davanja.
– Dvadeset godina živimo od donacija, a sve više je onih kojima je potrebna naša pomoć kako bi prebrodili okrutnu svakodnevicu. Dođu nekad dani kada zalihe hrane budu pri kraju, te smo prinuđeni da se oslonimo na ljude dobre volje da pomognu, kako mnogi naši sugrađani ne bi ostali bez hrane. To je uvijek neizvjesna situacija, a dovodi u pitanje egzistenciju mnogih. Međutim, teške okolnosti su me podstakle da razmislim o mogućim opcijama za bolji život onih koji dolaze po našu pomoć, pa sam tako kroz javnu kuhinju prepoznao koji su ljudi sposobni za rad. Ovim korakom ih izvlačimo iz ponora i podstičemo da stvaraju svojim rukama hljeb, bez pomoći Grada i države – zaključio je Subašić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu