Ne treba čovjek da gleda u “tuđe dvorište” da bi vidio koliko u Banjaluci ima siromašnih. Dovoljno je da jutrom prođe pored neke od javnih kuhinja.
Spuštene glave i oborenog pogleda, ljudi uzimaju kuvani obrok i hljeb. Mnogima jedino što će tog dana pojesti.
– Da mi njih nema ne znam kako bih preživio. Penzije nemam ni 300 KM, a plaćam struju, vodu i koji lijek. Ode sve. Dao im bog svako dobro zbog svega što rade za nas – kaže za Srpskainfo vremešni djedica koji je svakodnevni korisnik javne kuhinje “Obrok ljubavi” koji vrijedno pripremaju članovi “Mozaika prijateljstva”.
Samo na svečane ručkove u januaru pripremljene u javnoj kuhinji ovog udruženja prošlo je između 3.000 i 5.000 ljudi. Potrebe za obrok svaki danom, kada nisu praznici, iz dana u dan su veće. Nekad 500, 600, danas su došlo do brojke od 700 ljudi koji dolaze po hranu. Vikendom je ta brojka još i veća.
– Žalosno je da više nisu samo stariji sugrađani kojima treba hrana. Sada je najviše onih od 50 godina, pa na više, ljudi u srednjim godinama koji nisu prispjeli nigdje i nemaju od čega da žive. Po obrok svaki dan dolaze i kompletne porodice – otkriva za Srpskainfo Miroslav Subašić iz „Mozaika prijateljstva“.
Osim hrane, oni koji dolaze traže pomoć u svemu. Od odjeće, namještaja, lijekova, ogrijeva, pomoć za plaćanje računa za struju. Najviše se traže pelene.
Jedna od situacija koja je potresla članove „Mozaika prijateljstva“ bila je kada je došla starija gospođa i dovela unučad da se okupaju u javnom kupatilu. Pitala je ako je moguće da nekako uđe, a da nju i djecu niko ne vidi! Ima i onih koji nemaju gdje da žive, jer nemaju 120 ili 180 KM da plate kiriju. Ali, na sreću, tada u pomoć priskaču dobri ljudi zbog kojih „Mozaik“ uspijeva da izađe u susret tako velikom broju sugrađana koji imaju velike probleme.
Ljudi donose po marku ili 10 maraka, penzioneri svaki mjesec na račun uplaćuju po 20 KM, pojedinci i firme koji izdvajaju ozbiljne sume… Poručuje da „Mozaik prijateljstva“ sve ima zbog dobrih ljudi koji ne gledaju ime, vjeru, naciju.
– Drago mi je što je “Mozaik” prepoznat kao centar ili servis u kojem vi možete donijeti praktično sve. Na ovom što radimo i po reakcijama ljudi možemo reći da se društvo mijenja na bolje. Ljudima treba nešto u šta vjeruju i drago mi je da je to baš ovo što mi radimo. Ta solidarnost i zajedništvo su važni, uz povjerenje – ističe Subašić.
Jaz između bogatih i siromašnih nije nova pojava. Ali danas uočavamo da bogati ljudi akumuliraju i gomilaju svoje bogatstvo nevjerovatnom brzinom. Moderno doba je zahvaljujući novim tehnologijama ubrzalo mnoge procese, kaže sociolog Vedran Francuz. Ističe da je bogatstvo odraz stepena razvoja i uspjeha jednog društva, posebno ako su šanse jednake za sve, ali da kod nas te šanse nisu iste za sve.
– Druga važna karakteristika stepena razvoja jeste solidarnost bogate elite prema pripadnicima siromašnih članova. Najbolji odgovor leži u platama fizičkih radnika i standardu i načinu života njihovih poslodavaca. Nažalost, poruka je jasna da poštenim radom od 40 časova sedmično danas sa SSS možete jedva prehraniti sebe, a kamoli četvoročlanu porodicu. Samo je čudo kako su naši ljudi dosjetljivi, da s prosječnom platom održavaju svoje domaćinstvo – kaže Francuz za Srpskainfo.
Na sve ovo, prema njegovim riječima, mogu se pronaći naznake srednje klase.
– To je dobrim dijelom državna administracija, s malo boljim platama od radničke klase u privatnom sektoru, kao i privatni sektor koji je fokusiran na informacione tehnologije. Ipak, naša srednja klasa je daleko od snage i kvaliteta života koji sebi može ista klasa da omogući u razvijenim zemljama Evrope – naglašava on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu