Kolumne

Proleteri svih zemalja...

„Ustajte, vi zemaljsko roblje!“

Proleteri svih zemalja...
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Sjećate li se Internacionale? Zvuče li vam ove riječi zastarjelo, jugo-komunistički? Ako ćemo pošteno, čuvena himna radničkog pokreta iz 19. vijeka nikad nije bila aktuelnija. Bar na Balkanu.

Valjda će nam, konačno, iz donjeg nastavka leđa doći u glavu, šta je, ustvari, čika Marks imao na umu, kad je prije 170 godina poručio: „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ Kao da je naslutio globalizaciju zla.

Gladni bauštelci iz najsiromašnijih sela u Indiji, zarobljeni usred Srbije, bez plata, pasoša, mogućnosti da kao ljudska bića odu u toalet… slika su i prilika onog što, koliko sutra, mogu snaći naše mladiće i djevojke kad krenu trbuhom za kruhom. Kad krenu na Zapad, kao što su i nesretni Indijci krenuli na Zapad, to jest na Balkan.

Dok to ne shvatimo, ništa shvatili nismo.

Dok svojoj djeci ponosno kupujemo patike, koje koštaju pola radničkog minimalca u Srpskoj, a koje je neko dijete u Pakistanu napravilo za dva, tri dolara, i dok u tome ne vidimo ništa sporno, nećemo daleko stići.

I kad komšija zaglavi u Njemačkoj na baušteli, kao rob bezobraznog zemljaka, koji ga je preko fiktivne firme u Sloveniji preveo žednog preko Šengena, pa pred lokalnom prodavnicom pljušte komentari u stilu “tako mu i treba kad je budala”… Dok je takve pameti i takvih komentara bolje nam biti neće. Nit zaslužujemo da nam bude bolje.

Dok mirno slušamo kako poslodavci iz Srpske, preko svog čovjeka, poručuju da će domaće radnike, koji se bahate i koji neće da rade za 300 evra, uskoro zamijeniti migrantima, mirno ćemo robovati dovijeka.

Dok ne priznamo sami sebi da pojma nemamo ne samo o marksizmu, nego ni o zakonima, konvencijama i elementarnim radničkim i ljudskim pravima, dok ne priznamo sami sebi da nemamo blage veze šta je Evropska unija, iako se kunemo da smo veliki evropejci, da nemamo ni zrno hrabrosti da kažemo „neću“ čak ni na najgrđi bezobrazluk, da nismo u stanju da vidimo nepravdu prema bližnjem, koja nam bode oči, jer hvala bogu to nismo mi… Dok sve to tako biva nećemo biti u stanju da se izborimo da dostojanstveno živimo od dostojanstvenog rada.

Dok ne nazovemo stvari pravim imenom, svanuti nam neće. I dok se okrenemo svi ćemo biti robovi lijepo obučenih i uglađenih međunarodnih trgovaca robljem. Kojima se divimo i glasamo za njih.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije