Nina Borović Kobiljski, majka djevojčice koja je išla u odjeljenje K. K. i tog dana stradala, objavila je fotografiju kćerkinog rada i njenu omiljenu riječ.
U pitanju je djevojčicin rad za školu, na kojem je ispisan citat iz “Dnevnika Ane Frank” i riječ sreća.
– Kako je lijepo to da niko ne mora čekati ni trenutak da bi počeo svijet činiti bolji – citat je iz knjige koji je zapisan.
Majka je taj citat podijelila, istakla da je to bio izabrani citat njene kćerke, a da je za najljepšu riječ izabrala upravo riječ sreća.
Otac djevojčice, odbojkaš Dragan Kobiljski, podijelio je objavu sa slikama ubijene djece i čuvara škole i napisao “tri mjeseca”.
“Zašto nas zovu roditeljima stradale djece?”
On je 28. jula objavio post pun bola, u kom je zapitao zbog čega ih zovu roditeljima stradale dece i istakao da njihova djeca nisu nastradala nesrećnim spletom okolnosti, već da su “Ubijena sa vrlo jasnom namjerom, planom i željom za fatalnim ishodom”.
– Ništa se tu nije slučajno desilo. Slučajno su se samo neki spasli. I kako sada žive, dišu i uopšte postoje roditelji ubijene djece? Kakvo je djetinjstvo i mladost braći i sestrama, kakva je starost bakama i djedovima? Kakav je život ranjenih i kolike su traume preživjelih? Koliko je tu zapravo svijetova razoreno? Može li se ovo popraviti? Ne može! Mogu li se djeca vratiti? Ne mogu! A da li je važno ipak utvrditi odgovornosti u ovom zlodjelu? Vazno je! Važno je kako se nikad ovako nešto ne bi ponovilo – napisao je otac djevojčice.
Kako je istakao, “niko od nas nije sudija na ovom, a ponajmanje na onom svijetu i niko to ne pokušava da bude, ali da zlo ne bi ostalo samo zlo, pouka iz ove tragedije mora da se ponese”.
– Utvrđivanje odgovornosti i zakonska kazna ne predstavlja našu osudu. Ona predstavlja stav društva da su radnje koje su do zla dovele neprihvatljive i da za cilj ima njegovo uređenje. Ni pokajanje ni oprost nemaju za posljedicu oslobođenje od odgovornosti, niti bi sa tim trebalo da se miješa. Bog će prihvatiti iskreno pokajanje, naš oprost će značiti nastavak života bez bijesa i gnjeva, a podnošenje odgovornosti i izricanje kaznenih mjera imaju za cilj stvaranje i gajenje društveno prihvatljivih normi ponašanja – dodao je Kobiljski.
Otac djevojčice napisao je da “još nisu stavljeni na iskušenje, niti je od njih neko tražio oprost, niti su sa kim zagrljeni plakali nad slikama ili telima ubijene djece – kažu neprijatno im je da gledaju”, prenosi Telegraf.
– Uporno se trude da objasne kako je sve bilo u redu. Dijete sa potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju neprimjerenom njegovom emocionalnom razvoju i obučavano u streljani – ne bi trebalo da je u redu. Djetetu dostupno oružje u kući – ne bi trebalo da je u redu. Oglušenje roditelja na savjete o potrebnoj psihološkoj podršci i detaljnom ispitivanju djeteta usled “krize svijesti” – ne bi trebalo da je u redu, jer je za posljedicu imalo zataškavanje slučaja djeteta koje je zapravo trebalo da se liječi. Promjena smjene i odjeljenja bez i jednog pisanog traga u vidu Molbe/Zahteva i Odobrenja, gdje će jasni razlozi za preduzimanje takvih mjera biti navedeni i nadalje proceduralno praćeni… – ne bi trebalo da je u redu, jer dokazuje odsustvo sistematičnog i organizovanog pristupa. Plasiranje neistina o vršnjačkom nasilju i viktimizacija zločinca – ne bi trebalo da je u redu, jer dovodi do stvaranja idola pogubnih za ovo društvo. Video snimci i skrnavljenje identiteta žrtvi, njihovih porodica i potencijalnih žrtvi – ne bi trebalo da je u redu iz svih moralno-etičkih i bezbjednosnih normi. Toliko toga nije u redu… – napisao je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu