Vojna zaštita, postavljena na brzinu u rano proljeće kako je istorijski grad postao svjetska kapija rata u Ukrajini, služi istovremeno i kao štit i kao stalni podsjetnik da je konflikt na njegovom pragu. Kad je projektil ruske proizvodnje udario u farmu i usmrtio dvoje ljudi u selu Pževodov, oko 150 kilometara dalje, mnogi su se zapitali da je ova odbrana dovoljna.
– Nakon incidenta u Pževodovu, ja i mnogi naši građani smo doživjeli trenutak velikog straha. Da li je ovo početak nečeg goreg? Da li je to bio ruski projektil ili ne? I zašto ga naš sistem nije uhvatio? – rekao je Gardijanu gradonačelnik Žešova Konrad Fijolek.
Rat je promijenio svijet, ali ta transformacija možda nigdje nije bila tako neposredna i dalekosežna kao duž poljske granice. Ovdje ljudi dan početka invazije 24. februar koriste kao skraćenicu za projekat aneksije ruskog predsjednika Vladimira Putina, na način na koji se Amerikanci odnose prema 11. septembru, datumu terorističkog napada na SAD 2001.
“Grad spasitelj”
Ukrajina je Žešov nazvala “gradom spasiteljem” zbog njegove uloge kao kapije za izbjeglice i pomoć koja je dolazila posljednjih nekoliko mjeseci. Gardijan piše da je pomoć ponuđena tako spontano kad su prve izbjeglice počele da prelaze granicu, da mnogi van Poljske nisu razumjeli da su svjedoci dramatične promjene.
Jer prije svega nekoliko generacija bilo je ogorčenih borbi između Poljaka i Ukrajinaca u obližnjim pograničnim oblastima, uključujući grad Pšemisl i dijelove zapadne Ukrajine, dok su obje strane pokušavale da stvore naciju iz ruševina evropskih imperija. Nasilje, koje je potrajalo veći dio prve polovine 20. vijeka, uključivalo je masovne deportacije i ubistva, a posljedice toga bile su gorke pogranične politike. Ali, invazija je promijenila poljski odnos sa Ukrajinom praktično preko noći.
– Taj 24. februar natjerao je ljude da vide da imamo nešto zajedničko, zajedničkog neprijatelja. Poljacima i Ukrajincima je bilo veoma jasno da je, bez obzira na njihove političke pozicije, sada Rusija agresor. Naša istorija je teška, sa traumama i stereotipima, a političari sa obje strane granice to koriste. Naša prošlost je dio našeg identiteta. Ogroman je izazov preispitivati ko smo mi i kako doživljavamo svijet. Ono što je veoma stimulativno i obećavajuće je što su ljudi dokazali da to mogu da urade – rekao je Gardijanu profesor Tomaš Pudlocki sa Instituta istorije Univerziteta Krakov, rodom iz Pšemisla.
“Vremena se mijenjaju”
Malgožata Kozicka ima prodavnicu u selu Dolhobečof, blizu Pževodova. Njenog teču i tetku ubile su ukrajinske snage krajem Drugog svjetskog rata. Ali, kad su ukrajinske izbjeglice krenule da prelaze granicu prije osam mjeseci, ona nije oklijevala da im ponudi pomoć.
– Ako vidite majku sa djecom kako bježi iz svoje kuće i zemlje, ne postavljate previše pitanja. Samo pomažete. Prošlost je ovdje teška, ali vremena su se promijenila – ističe Kozicka.
Njeno selo je u škrto naseljenoj oblasti, u dijelu Poljske koje lokalni stanovnici zovu “istočni zid”. Mnogi mladi ljudi su napustili ovo područje a oni koji su ostali uglavnom se bave poljoprivredom ili rade u javnom sektoru.
– Neki kažu da je naš region na samom kraju svijeta, drugi da je na njegovom početku. Zavisi u kom pravcu gledate. Sada smo u centru pažnje svjetskih medija. Iako dvoje ubijenih ljudi nije razlog za ponos – rekao je Gardijanu Gžegož Drevnik, gradonačelnik grupe sela među kojima je i Prževodov.
Njegov kolega, gradonačelnik Žešova, do 23. februara se uglavnom bavio ekonomskim rastom.
– Ova situacija je za nas bila poput velike revolucije. Žešov nije bio nešto velik grad, bio je pored granice Evropske unije i prilično daleko od velikih političkih centara poput Varšave ili Brisela. Sada smo u središtu ciklona istorije, pa je to prilično drugačija situacija – rekao je Fijolek.
“Ne znate šta mogu da urade”
On se u februaru suočio sa realnom mogućnošću da bi ruska vojska, koja je tada pokušavala da zauzme Kijev, mogla da dođe do te granice.
– Mislio sam da bi za nedjelju dana pored mog grada mogle da budu hiljade poludjelih ruskih vojnika. Više nema pravila. Ne znate kad bi mogli da popiju dvije flaše votke i pritisnu dugme na raketi usmjerenoj na Poljsku. Ne znate šta mogu da urade – navodi Fijolek.
Gradonačelnik smatra da je neposrednost te prijetnje pomogla da njegov narod pruži ruku Ukrajincima.
– Znamo da se oni takođe bore za našu slobodu i našu demokratiju. I stariji ljudi su sigurno promijenili svoje mišljenje o Ukrajini i našem odnosu i to je dobra stvar. Ako imate zajedničkog neprijatelja… to može da ubrza bolju komunikacije između naših nacija – istakao je on, dodajući da su mlađi ljudi, fokusirani na evrointegracije, već gradili mostove.
Žitelji sela Pževodov su nakon pada projektila pokazali snagu novog jedinstva protiv Moskve. Kad je nakon 24 sata postalo jasno da je zalutali ukrajinski projektil pogodio njihovu farmu, nisu krivili Kijev za tragediju. Svi koji su razgovarali za Obzerver bili su jednoglasni u vezi sa tim ko je odgovoran.
– Da nije bilo rata ovo se ne bi dogodilo. Projektili ovdje ne bi letjeli da nije bilo rata – istakla je penzionerka Halina koja je poznavala poginule na farmi, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu