Sudbine

"Prvi i posljednji put kada sam izgovorio riječ balija" Dobojlija poslao SNAŽNU PORUKU protiv mržnje (FOTO)

Kuću su mi gradili muslimani, prijatelji moga oca su bili muslimani, meni pomogle u renoviranju sve muslimanske firme i čekale za pare. Znate li koja srpska firma je pomogla? Nijedna. Čak naprotiv, naplaćivali su četiri puta skuplje sve.

"Prvi i posljednji put kada sam izgovorio riječ balija" Dobojlija poslao SNAŽNU PORUKU protiv mržnje (FOTO)
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA

 Jesu li to oni muslimani koje treba da pljujem i mrzim? Hvala, ja ne, napisao je Boris, vlasnik kafića iz Doboja.

Prije nekoliko godina BiH su pogodile katastrofalne poplave koje su iza sebe ostavile posljedice, a kada je pomoć bila najpotrebnija, u teškim danima obični građani su kako to obično biva nesebično pomagali komšijama, prijateljima, porodicama i sugrađanima u nevolji.

Jednu takvu priču ispričao je ugostitelj Boris, vlasnik kafića iz Doboja. Ispričao je kroz svoj primjer apsurd mržnje i uvreda na račun drugog i drugačijeg: Prvi i posljednji put kada sam izgovorio riječ balija i ko su za mene Bošnjaci, prenosi Oslobođenje.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

Bila je to 1992 godina. Jednom prilikom, ja dvanaestogodišnji dječak, pod utiskom rata, slušajući zvukove oko sebe, izgovorim u kući pred ocem riječ “balija”. Iako nisam imao pojma ni šta to znači, želio sam uvrijediti nekoga ko mi napada grad, jer sam vidio da se nešto ružno dešava. Moj otac, čovjek koji nikada nije bio nacionalista, baš kao i moj djed, naglo je se okrenuo i rekao prijeteći:

Nikada više da to nisi rekao! Slušaj! Sjedi! Ovu kuću su gradili dedini prijatelji koji su bili pretežno muslimani. Moji najbolji prijatelji su bili muslimani. Ja neću da ti rasteš sa mržnjom, jer ovo što se dešava je sad trenutno. Nemoj da ulaziš sa drugarima napolju u takve priče! Poštuj svakoga! Tu je bio kraj .

Te 2009 godine otvorio sam prvi svoj kafić pod nazivom “Koktel bar”. U tom lokalu su se napijali svi, ali samo jedan slučaj koji je završio vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi je okončan zabranom ulaska za tu osobu.

Poplava u Doboju

Prije 7 godina grad Doboj je potopljen. U tome svemu i naša tri lokala. Četvrti dan kada se voda povlačila, dobijem informaciju da pojedini Romi ulaze u lokale i kradu. Pošto je voda još uvijek bila oko 60 centimetara, počnem tražiti nekoga sa kamionom. Tačnije, svoje saradnike koji su se javljali i govorili kako imaju pune ruke posla, ali eto može ako će tura biti 150-200 maraka. Oni isti koji su prevozili godinama za nas za 50KM. Što i jeste prava cijena. Ljut odlazim na benzinsku pumpu u obližnje naselje. Tu pumpu drži čovjek Bošnjak. Pričajući tako u njihovom kafiću sa ekipom, psujem Dobojski bezobrazluk. Pitam za pomoć ljude koji sjede oko nas. U jednom momentu prilazi mi čovjek sa šanka i kaže, ja ću ti srediti kamion.

Zahvaljujem mu se i sačekam šofera. Odradimo sve i pitam koliko sam dužan, nadajući se da će reći manje nego ovi ovamo? Ništa. Kako ništa, pokušavajući da mu ubacim u džep 80KM. Ma ništa. Ne smijem. Gazda je rekao tako. Na kraju saznam da je to bio šef benzinske pumpe. Sutradan pozovem dvoje – troje ljudi da krenemo sa čišćenjem lokala. Dok smo čistili, dobijem informaciju da se dijele paketi hrane za one koji čiste lokale. Kao vlada RS-a pomaže. Odem u dom vojske, a obezbjeđenje kaže, nema više.

PRVI I POSLEDNJI PUT KADA SAM IZGOVORIO RIJEČ "BALIJA" i KO SU ZA MENE BOŠNJACIBila je to 1992 godina. Jednom…

Posted by Koktel Bar Doboj on Friday, May 14, 2021

Provirim unutra, a hrane do krova. Pitam kako nema, pogledaj. Naredba je da se obustavi podjela. Zamislite! Odem u obližnju Rudanku i tamo isto. Pogledam nekog lika kako tovari u privatno auto preko 30 litara ulja i pitam, a kako on? Za njega je rečeno da može. Jel tako? Odgurnem ih, uđem sam i uzmem par pašteta.

Vratim se u lokal i tako dok smo čistili, nailazi kombi i vidjevši nas kako radimo, stadoše. Momci treba li vam šta od hrane, vode…Ma treba svega. Nema se gdje kupiti. Kad su ljudi počeli vaditi galone vode, hljeba, svega… Halo stanite! Ne treba više. Bio je to salon namještaja iz Gračanice.

Čistimo mi tako, kada u jednom momentu iza mene grupa ljudi. Njih 14-15… Gdje si Borise? Došli smo očistiti naš kafić…Bila je to ekipa studenata iz Gračanice i okoline sa lopatama i krpama u rukama. Tada mi je, meni muškarcu, suza krenula. Smlatili smo sve to brzo, a oni nisu dali ni gorivo da im se plati. Vrijedi spomenuti mnoge ljude i lica, a jedno od njih je i Dario Atijas, čovjek koji je u naselju “Bare” dijelio hranu i šakom i kapom. Na kraju nam nije ništa falilo, a lokale smo brzo otvorili….

Dakle, kuću su mi gradili muslimani, prijatelji moga oca su bili muslimani, meni pomogle u renoviranju sve muslimanske firme i čekale za pare. Znate li koja srpska firma je pomogla? Nijedna. Čak naprotiv, naplaćivali su četiri puta skuplje sve. Jesu li to oni muslimani koje treba da pljujem i mrzim? Hvala, ja ne. Mislim da je imalo pametnom jasno sve, napisao je vlasnik Koktel bara.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije