To je nešto između čvaraka i duvan-čvaraka, i dobija se topljenjem slanine, odnosno masti od leđne šarene slanine – objašnjava Žarko Bojović sa Visoke poslovne škole strukovnih studija za RTS i dodaje da se sprža uglavnom jede u hladnim danima zato što je energetski vrlo jaka i izdašna.
Osim ajvara i roštilj-mesa, sprža je još jedan proizvod iz Leskovca sa zaštićenim geografskim porijeklom.
Zaštita geografskog porijekla i brendiranje sprže došlo je, kako kažu klaničari, u pravom trenutku, u junu prošle godine. Prije utvrđivanja standarda u proizvodnji sprže, osnovano je udruženje od 9 članova proizvođača i stočara, uglavnom iz Leskovca, a proces sertifikacije praćen je u klanici u Lebanu.
Prema riječima Nenada Dejanovića, certifikacija je trajala dosta dugo.
– Skoro dvije godine, uz praćenje profesora sa Tehnološkog fakulteta koji su sve vrijeme bili u kontaktu s nama, sve dok nismo dostigli potreban nivo i potrebne standarde – naveo je Dejanović.
Priprema se, ističe, po posebnoj recepturi dosta dugo, desetak sati.
– Vrlo je zahtjevan proizvod, a u suštini veoma zdrav, jer bez obzira na to što je pun masti, ne dodaju se nikakavi aditivi – ukazao je Bojović.
Sprža može se služi na različite načine: kao hladno ili toplo predjelo, ali i kao glavno jelo. Leskovčani je najviše jedu u zimskim mjesecima, s alevom paprikom, uz turšiju.
Sprža se proizvodi uglavnom u zimskim mjesecima. Međutim, poslije brendiranja klaničari planiraju da znatno prošire kapacitete jer je potražnja velika i ljeti, kada na odmor dolaze gastarbajteri i koji se ne vraćaju nazad bez svog omiljenog specijaliteta.
(RTS)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu