Kolumne

Put pod noge

Iz Srpske je, za nepune tri decenije, trbuhom za kruhom u bijeli svijet otišlo skoro pola miliona njenih građana.

Put pod noge
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Odlaze i dalje… Epidemija je, doduše, malo usporila ovaj proces koji će, upozoravaju stručnjaci, eskalirati čim se situacija u vezi s koronom stabilizuje.

Jer, mnogi su u ovom teškom periodu ostali bez posla ili su im smanjene plate, dok troškovi samo rastu, prijeteći da potope brojne među onima koji se koprcaju da žive i prežive od svog rada.

Da se razumijemo, ni prije korone nije bilo sjajno, ni približno, i ni u kojem pogledu, pa imamo situaciju da naši ljudi, svake godine i u sve većem broju, bježe sa ovih prostora. Među njima su i zaposleni i nezaposleni, i mladi i oni u srednjim godinama, i samci i cijele porodice, i doktori i zanatlije…

Naravno da svi oni u inostranstvo, u prvom redu, idu zbog većih plata, koje bi ovdje samo mogli da sanjaju, pa makar radili od jutra do sutra.

Ali, to nije jedini razlog što dižu sidro odavde.

Pročitajte još

Jednostavno, zasitili su se toga da je u ovoj državi sve usko povezano s politikom, odnosno stranačkom pripadnošću, te začinjeno eskiviranjem zakona, korupcijom, nepotizmom.

Kod nas je predugo važno to ko je čiji, a ne ko je ko. Za zaposlenje nisu bitni diploma i stručnost nego partijska knjižica, pa makar budući radnik ne znao je li pošao il’ je došao.

Većinu problema koji im se ispriječe obični čovjek-radnik, ili onaj ko hoće da se bavi nekim privatnim poslom, teško može da riješi bez nekog „podmazivanja“ ili „potkivanja“.

Smučilo se to odavno ovom našem običnom čovjeku, koji se dugo nadao da će se i oni gore dozvati pameti i da će početi da rade na tome da svojim građanima pruže život dostojan čovjeka. Međutim, vrijeme prolazi, a njihove nade prerastaju u puste snove, jer ni na vidiku nema naznake da će, makar i u nekoj daljoj budućnosti, biti bolje.

Kako ko shvati da se nadao uzalud tako počne da pakuje kofere, a kartu uglavnom kupuje u jednom pravcu.