Trend je nastavljen i u ovoj godini, pa je, prema zvaničnoj informaciji koju je usvojio Savjet ministara BiH, u prva četiri mjeseca ove godine potrošeno, samo iz IPA projekta za podršku rješavanju migrantske situacije, skoro 5,5 miliona evra.
Najveći dio ovog novca nije se ni „očešao“ o budžet BiH, nego je direktno usmjeren Međunarodnoj organizaciji za migracije IOM, UNHCR-u i drugim organizacijama koje brinu o migrantima. Najveći dio tog novca je, kako se navodi, utrošen za smještaj i ishranu migranata i izbjeglica i troškove privremenih kampova.
Najviše je otišlo na zbrinjavanje migranata u Bihaću, odnosno Unsko-sanskom kantonu, koji je već dvije godine na udaru migrantske krize. Žene i djeca sa istoka, koji očajnički nastoje da se domognu EU, smješteni su u hotelu “Sedra” kod Cazina. Vlasnik tog hotela, Halil Bajramović, naplaćuje za kiriju 50.000 KM mjesečno.
Imam ugovor sa IOM, sve je uredno, oni mi plaćaju direktno. Da je plaćanje preko budžeta, pitanje je da li bih pristao. Sa državom nikad ne znaš na čemu si, ni da li ćeš ikad naplatiti ugovoreno – kaže Bajramović.
Od početka prošle godine u BiH je otkriveno skoro 35.000 ilegalnih migranata, a u Unsko-sanskom kantonu, trenutno ih, prema procjenama kantonalne policije, boravi skoro 5.000, od čega 3.500 u privremenim migranskim centrima.
– Ko sve zarađuje na tim ljudima, na zakonit ili manje zakonit način, kantonalna policija ne može pouzdano utvrditi, ali iskustvo pokazuje da zarađuju mnogi, od pekara i taksista do međunarodnih krijumčara – kaže Ale Šiljdedić, portparol uprave policije MUP Unsko-sanskog kantona.
Navodi da je u prvoj polovini ove godine u Bihać i okolinu pristiglo oko 17.000 migranata, od čega oko 10.000 talgo vozom iz Sarajeva.
– Nema dana da vozom ne dođe bar 100 migranata, a svi oni plate kartu – kaže Šiljdedić.
Na prevozu zarađuju i taksisti, pa i obični građani koji ih prevoze u svojim automobilima, jer su migranti, pogotovo kad dobiju „dojavu“ da policija dočekuje vozove, spremni da plate i po 50 evra po osobi za stotinak kilometara puta. Oni koji neovlašteno prevoze migrante, ako ih zaustavi policija, obično kažu da su to stoperi, koje su oni povezli iz „humanih razloga“.
Posebno se plaća informacija kojim vozom ili autobusom se najlakše stiže do lokacija pogodnih za ilegalni prelazak granica, a prebacivanje preko granice je, naravno, najskuplje.
Prema pričama pojedinih migranata, koji su u Bihać stigli iz Srbije, za dolazak u Loznicu, Mali Zvornik, Ljuboviju ili neko drugo pogranično mjesto na Drini iz drugih gradova Srbije najčešće se koriste popodnevni autobusi. Tu se čeka noć za ilegalni prelazak, koji košta najmanje 1.000 evra po osobi.
Naplaćuje se i prolazak kroz BiH, ali su cijene manje, dok prebacivanje u Hrvatsku košta oko 2.000 evra, s tim da niko ne garantuje uspjeh. Neki migranti u Bihaću tvrde da su pokušavali i po 10 ili 20 puta da se domognu EU. Čak i za prelazak pješice kroz šumu i šikaru naplaćuje se po nekoliko stotina evra.
– Mreža krijumčara je prava mafijaška hobotnica, oni su povezani od istoka Turske do Bihaća i Trsta. To je problem s kojim se ne može nositi lokalna policija, nego Granična policija, SIPA i druge državne agencije – ocjenjuje Šiljdedić.
I na lokalu ima ljudi koji zarađuju na migrantskoj muci. Tako je kantonalna policija nedavno otkrila migrante u dvije kuće u Bihaću: u jednoj ih je boravilo više od 180, a u drugoj 135. Prema nezvaničnim pričama, neki od domaćina naplaćivali su po 10 evra za noć za spavanje u krevetu i 5 evra za smještaj na podu. Tarifa postoji i za druge usluge: pranje veša, kupanje ili tuširanje.
Kamp “Vučjak”
Jedan od planova za rješavanje migrantske krize u Unsko-sanskom kantonu bio je proširenje i opremanje privremenog centra na Vučjaku kod Bihaća, gdje danas boravi oko 400 do 500 migranata, isključivo muškaraca.
Prema projekciji koju je u maju Međunarodna organizacija za migracije IOM predstavila Koordinacionom tijelu za migracije BiH i Ministarstvu bezbjednosti BiH, predloženo je da se svi migranti iz privremenih centara „Bira“ i „Miral“, te iz bivšeg Đačkog doma, smjeste u “Vučjaku”. Tu bi, prema tom planu, bio obezbijeđen smještaj 2.520 ljudi, ali bi cijeli projekt, kako je navedeno, koštao oko 19,3 miliona KM, i to bez PDV.
Navedeno je da bi migranti bili smješteni u kontejnerima, sa „svim potrebnim objektima za ishranu, higijenu, smještaj partnerskih organizacija i karantin“. Mjesečni troškovi kampa bi, prema ovoj projekciji, iznosili oko 390.000 evra. Poznavaoci prilika tvrde da su ove cifre „naduvane“, a troškovi pretjerani.
Posebno je pitanje ko će taj novac obezbijediti, jer se najveći donator, Evropska komisija, otvoreno protivi formiranju kampa na samoj granici EU.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu