Frustrirani zbog gubitaka u poslovanju, mnogi od njih su, pogotovo u granama privrede u kojima prevladavaju lon poslovi, tjerali radnike da idu na godišnji odmor u vrijeme izolacije, a bilo je i slučajeva da se godišnji doslovno otima, upozoravaju sindikalci.
U pojedinim preduzećima, koja su u vrijeme epidemije morala redukovati ili obustaviti rad, tjerali su radnike da naknadno odrade “propuštene” dane. Drugi su retroaktivno radnicima izdavali rješenja za godišnje odmore, po kojima su odmor za 2020. godinu iskoristili u vrijeme vanrednog stanja i izloacije – objašnjava Tane Peulić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredne djelatnosti.
Peulić dodaje da su takva rješenja nezakonita, zbog čega su se sindikati pobunili, pa su u preduzećima u kojima postoje stabilne sindikalne organizacije, koje pošteno rade svoj posao, one spriječile otimanje godišnjih odmora.
U mnogim preduzećima sindikati su se s poslodavcima dogovorili da se, u dane kad se nije radilo, eventualno koriste preostali dani godišnjeg odmora iz 2019. godine, ili da se to vrijeme evidentira kao slobodni dani koje su radnicu unaprijed odradili.
– Nije bilo puno slučajeva kršenja radničkih prava u oblasti elektro i metalske industrije, a i tamo gde ih je bilo, problemi su otklonjeni kroz dijalog. Najviše su ugrožavana prava radnika u oblasti ugostiteljstva, trgovine, pa i saobraćaja. U ovim branšama problema ima i danas, kad su ukinute restriktivne mjere – kaže Peulić.
Jedna od metoda kršenja radničkih prava bilo je i prijavljivanje radnika na pola radnog vremena, iako oni u stvarnosti rade po osam, 10 ili čak 12 sati. Ova pojava, i ranije prisutna u trgovini i ugostiteljstvu, tokom korona krize je bila još izraženija i češće je prolazila ispod radara, jer su donedavno svi republički inspektori rada bili angažovani na graničnim prelazima, radi sprečavanja širenja korone, pa se nisu ni mogli baviti svojim redovnim poslom.
Radnici koji su angažovani na ovakav način često nisu prijavljeni, odnosno nemaju ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
– Nije problem korona. I prije epidemije smo primali 260 KM plate na banci, a ostalo u kešu. Znači, prijave te na pola radnog vremena, i to na određeno ili na ugovor koji potpisuješ svakog mjeseca, pa zvanično primaš samo pola minimalca – priča mladi radnik zaposlen na jednoj bezninskoj pumpi na istoku Srpske.
Kršenja prava radnika ima i u kožarskoj i tekstilnoj industriji. Tako su se radnice Fabrike obuće “Alfa” Modriča požalile da su, i tokom vanrednog stanja, mnoge od njih primoravane da rade prekovremeno, ali da im taj rad nije plaćen. Ova fabrika je nedavno zatvorena, jer je postala jedno od najvećih žarišta korona virusa u Republici Srpskoj. Do sada je otkriveno 49 zaraženih radnika i radnica “Alfe”.
Ilija Jeftić, vlasnik ove fabrike, tvrdi da u “Alfi” nema neplaćenog prekovremenog rada, ali da su se takve, kako kaže glasine, pojavile zato što čak ni neki sindikalci ne razumiju šta je prekovremeni rad, a šta kolektivna norma.
– Kada radnici ne ispune normu, postoje samo dva rješenja – ili umanjenje plate ili dodatni rad da bi se norma stigla. Na normu i nas plaćaju naši inostrani partneri, tako i mi plaćamo radnike. Čak ni ne tražim da normu ispune sto odsto, zadovoljan sam i kad je to 80 odsto – tvrdi Jeftić.
Sindikalnu stranu priče nismo uspjeli saznati. Ova fabrika formalno ima sindikat, ali nema predsjednika sindikata. Radnik koji je donedavno bio sindikalac napustio je “Alfu”, a novog predsjednika sindikata još nisu izabrali. Ne mogu, zbog korone, jer su zabranjeni sastanci.
Cijela plata za pola radnog vremena
Među brojnim negativnim, potpredsjednik Saveza sindikata RS Tane Peulić izdvaja i jedan pozitivan primjer, koji, kaže, zaslužuje javnu pohvalu.
– Radnici “Jelšingrada” u Gradiški su, zbog smanjenog obima posla, a i zbog bezbjednosti na radu, tokom vanrednog stanja radili pola radnog vremena. Ipak, dobili su cijelu platu; njihovom poslodavcu to nije bio problem – ističe Peulić.
Prisiljeni da rade šest sati dnevno
Fabrika obuće “Amika” Derventa, inače čitaocima Srpskainfo od ranije poznata po nezakonitom otkazu teško bolesnoj radnici Slobodanki Todorić, ponudila je radnicima ugovore kakvi u Srpskoj još nisu viđeni. Naime, radnici su morali potpisati da će u naredna tri mjeseca raditi 32 sata sedmično, iako je zakonom propisano da radna nedjelja traje 40 sati.
Tako će im za 20 odsto biti smanjena i sva prava, uključujući i plate i doprinose za penziono osiguranje. Miroslavc Simić, predsjednik sindikalne organizacije u ovoj firmi, kaže da je sindikat, mada nerado, pristao na takve uslove.
– Kako nam je objasnio direktor Darko Gutić, zbog smanjenog obima posla firma je primorana ili da otpusti 80 radnika koji su imali ugovor na određeno ili da svi ostanemo na radnim mjestima, ali da radimo u četiri smjene po šest sati dnevno. Nadam se da je ovo privremeno rješenje i da ćemo se vratiti na puno radno vrijeme i prije isteka ova tri mjeseca – kaže Simić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu