Ovo kaže Zoran Mišković, otac Antonija Miškovića (9) koji je sahranjen juče u Apatinu.
Time je stavljena najbolnija tačka na njihovu agoniju dugu više od četiri mjeseca, koliko su čekali rezultate DNK analize, da bi se utvrdilo da li je utopljenik, izvučen kod Dalja 7. juna, njihov sin.
– Nakon četiri i po mjeseca DNK analize potvrdile su da je utopljeno dijete nađeno u Hrvatskoj naš sin. Nismo spavali, ni jeli, sve je ovo mnogo teško za nas. Ali, vjerujte kada smo ga sahranili mnogo nam je lakše. Sada znamo gdje je njegovo mjesto, tamo idem da se isplačem i ispričam – priča neutješni otac.
“Tijelo je bilo dugo u vodi i promijenilo se”
Kako kaže, do posljednjeg trenutka su vjerovali da će se njihov sin negdje pojaviti iako je sve ukazivalo na to da je pronađeni utopljenik upravo Antonijo.
– Kada sam išao na prepoznavanje, lice nisam mogao dobro da vidim. Tijelo je bilo dugo u vodi i promijenilo se. Taj dan je u školu otišao u plavoj majici, a utopljenik je imao crvenu. To me je zbunilo i zbog toga nisam gubio nadu. Sada bar znamo da je kraj, da njega više nema i da sa tim moramo da se pomirimo – rekao je Zoran.
“Pričaću mu kakav je Antonijo bio”
Istakao je i da ima još jednog sina koji ima dvije godine, te da svakodnevno pita “gdje mu je brat?”
– Antonijev mlađi brat je još uvijek mali, ništa mu nismo rekli. Stalno pita za brata, nedostaje mu. Pričaću mu kad poraste kakav je Antonijo bio i koliko ga je volio. Neću dozvoliti da se ikada zaboravi – dodao je sagovornik.
Prema njegovim riječima, sina će pamtiti kao nevinog dječaka koji je imao veliko srce.
– On je bio divan dječak, uvijek spreman da pomogne. Nikada nismo imali problema sa njim. Pamtiću ga po osmijehu i dobroti – rekao je kratko ožalošćeni otac.
Napomenuo je da malenog dječaka nikada neće zaboraviti, ali i da će uvijek imati kamen na srcu.
– Svaki dan mislim na njega, to je bilo moje prvo dijete. Živjeće kroz uspomene i lijepe trenutke koje smo proživjeli za njegov život koji je bio isuviše kratak – zaključuje Zoran.
Antonijo posljednji put viđen na obali Dunava
Antonijo je, podsjetimo, zadnji put viđen živ na obali Dunava u Apatinu, 29. maja, gdje je došao biciklom sa bratom od tetke Patrikom B. (10).
Od tada im se izgubio svaki trag. Na obali su im ostale patike i bicikla, te se sumnjalo da su ušli u rijeku i utopili se. Narednih nedjelja uslijedila je opsežna potraga na rijeci, obali, u šumi..
Devet dana kasnije, 7. juna, kod Dalja u Hrvatskoj iz Dunava je izvučeno tijelo dječaka. Odmah se posumnjalo da se radi o jednom od dvojice mališana iz Apatina.
Iako je bio na identifikaciji, Zoran nije mogao sa sigurnošću da potvrdi da se radi o njegovom sinu, piše Blic.
Drugo tijelo pronađeno je 22. juna uveče, stotinak metara nizvodno od Apatina, u tzv. Lovrinom limanu. DNK analizom je potvrđeno da je riječ o Patriku, koji je sahranjen 26. jula.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu