Možda predsjednica, zauzeta brojnim obavezama, nije stigla da pohvata sve ono što je Dodik rekao, možda je Dodikov uslov realniji od Izetbegovićevog, ali je činjenica da ni jedan ni drugi uslov nemaju nikakve veze sa ustavnim i zakonskim rokovima i obavezama za formiranje vlasti u skladu s izbornim rezultatima.
Ali, davno smo se mi odmakli od slova zakona i od toga ko je pobijedio na izborima. Već mjesecima je na stolu klasični pokušaj ucjene, uslovljavanja i međusobne prevare onih koji su sebe proglasili jedinim legitimnim predstavnicima Srba, Hrvata i Bošnjaka: ANP, deklaracije, treća izborna jedinica, a sada strane sudije i ko zna šta još sutra. Mogu da se svađaju o svemu, samo da ne gledaju gladnom narodu u oči.
Izetbegović, Dodik, Čović i kompanija mogu da se poigravaju sve dok se u igru ne umiješa neko ko će ih, kako voli da kaže Komšić, udariti po prstima. Iskustvo nas uči da kad god se umiješa neko sa Zapada nastradaju Srbi. Na stranu međunarodno pravo i pravda, činjenice nam ne idu u prilog: Rusija je samo politički prisutna u BiH, za razliku od NATO, koji u Sarajevu ima svoju bazu. I sve to u trenutku kada bošnjački političari i neki zapadni ambasadori plaču na Ešdaunovom grobu, sa željom da ustane i nastavi da gradi BiH na štetu Srpske.
Mreža oko BiH se polako plete, a u ovom trenutku najveći pauk u njoj je američki izaslanik za zapadni Balkan Metju Palmer. Čak postoje teorije da je upravo on od Izetbegovića tražio da zaoštri političku situaciju u BiH, kako bi Palmer dobio direktan povod da interveniše.
Sve je moguće, ali neke stvari se ipak ne uklapaju. Ako je Palmer dio dolazeće, a ne odlazeće američke administracije i ako je Trampova administracija naklonjena Srbima (kako nas ubjeđuju), otkud onda da je Palmer na vezi s Bakirom, a ne s Dodikom?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu