Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

SEZONCI TRAŽENIJI OD ŽIRANATA Nema berača ni za 50 KM dnevno

Regioni
Autor:

Foto: RAS Srbija

Na njivama i u voćnjacima pune su ruke posla, a sezonskih radnika sve manje. Poljoprivrednici ne mogu da nađu dovoljno nadničara, iako su povećali dnevnice.

Stara narodna izreka “nema hljeba bez motike” važi za one koji su prešli šestu deceniju. Takvi su na njivama, dok oni u punoj snazi odlaze u zemlje Evropske unije.

U Podrinju i na Majevici voćari s mukom pronalaze “berače” iako je dnevnica od 40 do 50 maraka.

Luka Šešlić iz Tutnjevca kaže da je nedostatak radne snage dugogodišnji problem.

– Svelo se na to da rade samo članovi domaćinstva. Koliko mogu da oberu, oberu. Omladina gleda kako će otići sa ovih prostora, a ovo starijih što je tu, nije ni dovoljno ni radno sposobno – kaže voćar.

Sezonski poslovi dragocjeni su za nezaposlene koji ne mogu naći posao u struci. Vajica Simić je obućar, ali posla nema.

– Godinama sam bez posla, nemam iskustva u berbi voća, ali učim. Nije mi teško, moram u sezoni da zaradim, jer kad zima dođe nema se šta ni raditi – kaže ova Semberka.

I Vujadin Josipović bere duvan na nadnicu.

– Teško je na ovom suncu brati duvan cijeli dan za 20 evra, ali nemamo izbora. Niko neće da plati veću dnevnicu, a u mojim godinama neće me niko zaposliti ni kad bih mogao otići u inostranstvo – kaže ovaj radnik.

Foto: Goran Bobić/RAS Srbija

I proizvođači duvana i povrtari tragaju za sezonskim radnicima, koji su traženiji od žiranta. Osim dnevnice, obezbjeđuju im prevoz, dva obroka, kafu, piće.

Potpredsjednik Udruženja povrtara RS Rade Jovičević kaže da će nedostatak radne snage sve više ugrožavati povrtarsku proizvodnju.

– Nećemo imati s kim da radimo. Ako se ovako nastavi, opustiće nam oranice – strahuje Jovičević.

Omladinska zadruga je nekada godišnje angažovala i do 1.000 radnika za sezonske, privremene i povremene poslove; sada tri puta manje.

Prema riječima direktora Omladinske zadruge Bijeljina Slobodana Trifkovića, smanjena je potražnja i za fizičkim licima. Nekada su bili angažovani na istovaru i utovaru roba, a sada su se i privrednici mehanizovali i automatizovali.

Građevinska preduzeća podigla su cijenu satnice za 20 odsto, ali teško je doći do parketara, molera i keramičara, koji lako nalaze angažman u inostranstvu.

Direktor jedne bijeljinske građevinske firme Milovan Lukić kaže i da se starosna struktura radnika povećala.

Foto: Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija

– Imamo veći broj radnika u zrelim godinama, koji su ostali ovdje jer su formirali porodice, školuju djecu, imaju i riješeno stambeno piranje. Mlađi se lakše i brže opredjeljuju da idu u zemlje Zapadne Evrope. Pristaju i da budu podstanari, jer procjenjuju da će tamo negdje ipak imati bolju perspektivu. Odoše nam dobri majstori, zanatlije. Često smo svjedoci da nam idu stolari, zidari, tapetari – kaže Lukić.

Na mukama i ugostitelji

I domaći ugostitelji imaju problem s radnom snagom zbog sve masovnijeg odlaska radnika na crnogorsko i hrvatsko primorje.

Radnici odlaze tamo gdje su bolje plaćeni, što je trend kojem se poslodavci moraju prilagođavati, kažu u bijeljinskoj filijali Zavoda za zapošljavanje.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO