Društvo

“SRCE OSJEĆA DA JE ŽIV IAKO GA NIKADA NISAM UPOZNALA” Zeničanka 32 godine TRAGA ZA BRATOM, misteriozno nestao dok se igrao

Porodica Bjelošević iz Zenice već 32 godine uporno pokušava riješiti misteriozni nestanak sina Alena 6. aprila 1986. godine u naselju Bilmišće dok se igrao s vršnjacima.

“SRCE OSJEĆA DA JE ŽIV IAKO GA NIKADA NISAM UPOZNALA” Zeničanka 32 godine TRAGA ZA BRATOM, misteriozno nestao dok se igrao
FOTO: AVAZ.BA/RAS SRBIJA

Kako priča njegova sestra Lamija, nikada nisu odustali od potrage za njim.

Srce osjeća da je on živ iako ga nikad nisam upoznala. Uvjerena sam da je moj brat kidnapovan, zato nikada nismo izgubili nadu da ćemo ga pronaći – kaže Lamija.

Kobnog aprilskog dana njen tada četvorogodišnji brat igrao se sa starijim bratom i nekoliko vršnjaka pored obale rijeke Bosne u naselju Bilmišće.

Tada se na obali nalazilo desetak ribara, a Alenov stariji brat nakratko je otišao u kuću.

– Nije se zadržao ni minutu, a kada se vratio od Alena nije bilo ni traga ni glasa. Niko nije znao gdje je. Odmah smo krenuli u potragu. Odbacili smo mogućnost da se utopio jer je rijeka tada bila toliko plitka da ju je mogao pregaziti – govori ona.

Foto: Avaz.ba/RAS Srbija
Foto: Avaz.ba/RAS Srbija

Osim potrage porodice i prijatelja, ronioci su, takođe, mjesec pretraživali svaki pedalj rijeke. Nikada tijelo nije pronađeno, odjeća ili bilo šta Alenovo. Jedino je u rijeci pronađena lopta kojom se tog dana igrao.

Zbog svega ovoga porodica je uvjerena da je kidnapovan. To su ih u protekle 32 godine traganja uvjerile brojne informacije koje su dobijali, a naročito posljednje tvrdnje medicinske sestre s Klinike „Rebro“ iz Hrvatske.

– Dobila sam poziv od medicinske sestre koja je tvrdila da je Alen bio njen pacijent. Ležao je na Odjeljenju za plućne bolesti, a od porodice je imao samo djevojku koja ga je posjećivala. Kako je imala pristup njegovim stvarima, vidjela je da je pratio sve o sebi iz novina, da je imao isječke članaka i fotografije – govori Lamija.

Prekid komunikacije

Taman kada su se ponadali da će doći do Alena, medicinskoj sestri se gubi trag i prekidaju svaku komunikaciju. Bjeloševići su pokušali doći do dokumentacije s klinike, međutim, zakonski im to nije bilo dozvoljeno.

– Pokušavali smo doći i do spiska vojnika koji su kobnog dana, kada mi je nestao brat, polagali zakletvu u kasarni koja se nalazi blizu naše kuće. Međutim, nismo uspjeli pristupiti ni tim podacima. Vrlo je moguće da je neko iz te mase zapravo učestvovao u Alenovoj otmici – kaže Lamija.

O ovom slučaju pisali su brojni i regionalni medijiiI mediji iz BiH, a Lamija je odlučila ponovo aktualizovati cijeli slučaj ne bi li dobila neke informacije.

– Uvjereni smo da je on u Italiji. Pozivam sve ljude, ako imaju neke informacije, da me kontaktiraju na broj 061/240-166. Dok sam živa, nikada neću odustati od potrage – zaključuje Lamija.

Pronađena lopta

Bjeloševići smatraju da je u cijeloj priči itekako bitan detalj pronađene lopte.

– U kontaktu sam s porodicom iz Mostara koja, takođe, traži svoje nestalo dijete. Kada je nestao njihov Darko, pronađen je bicikl, a kod nas je pronađena lopta, dakle oba nestanka urađena su šablonski. Obojica dječaka se uklapaju u opis djece koja su tada prodavana u Italiju, svijetle kose i puti – kaže Lamija, piše Avaz.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu