Čudo koje nas može spsiti bilo bi smanjenje emisije uglje dioksida (CO2), glavnog uzroka takozvanog efekta staklene bašte, odnosno klimatskih promjena koje su posljednjih godina zadesile i naše krajeve – kaže Trbić.
On podsjeća da planetano, prosječna godišnja temperatura stalno raste i da se čovječanstvo opasno približilo granici od 1,5 stepen povećanja temperature.
-To bi bila tačka bez povratka, potpuna katastrofa, nakon koje čovjek više ne bi mogao ništa uraditi – kaže Trbić.
On podsjeća da ništa nije slučajno i da su porastom zagađenja, ljudi sami sebe doveli u situaciju u kojoj sada trpe posljedice.
Spas bi bilo zaustalvjanje porasta emisije CO2 i njegovo, a potom i njeno konstatno opadanje u narednih 20 godina.
-Jedino tako bi se mogle zaustaviti ili ublažiti klimatske promjete i pod takvim uslovima bi naši potomci, možda, opet mogli da uživaju u toplim ljetima i hladnim sniježnim zimama, a olujno nevrijeme bi bilo rijetkost – kaže Trbić.
Dodaje, međutim, da je teško vjerovati da će se ovaj optimistični scenario mogao ostvariti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu