Pa, ipak, Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH naložila je CIK da ukloni lične podatke građana sa tog spiska.
U prevodu, to znači da ukloni kompletan spisak, jer ako izbrišete ime i prezime, godinu rođenja, mjesto stanovanja i mjesto gdje je neko navodno prijavljen da glasa, izbrisali ste kompletan spisak. To su jedini „lični“ podaci koji je CIK objavila, i to po preporuci Misije OEBS. Nigdje nije bilo jedinstvenog matičnog broja, tačnog datuma rođenja, adrese stanovanja, broja lične karte ili nekog drugo ličnog podatka u pravom smislu te riječi, koji bi zasigurno mogao da bude zloupotrijebljen.
Ne sumnjamo da se Agencija za zaštitu ličnih podataka uredno pozvala na zakon. Međutim, ključna stvar u ovoj situaciji jeste procjena javnog interesa.
Da li je interes javnosti da se objavi pomenuti spisak, čak i uz eventuani rizik zloupotrebe nekih podataka (mada ne znam kako), ako će to spriječiti kriminal velikih razmjera?
Ili je interes da se spisak sakrije od očiju građana, uz čudno zakonsko obrazloženje, što će sigurno doprinijeti i skrivanju mutnih rabota pojedinaca i partija umiješanih u zloupotrebu prijava građana za glasanje iz inostranstva?
Nismo čuli da se Agencija javno oglašavala kada su ljudi širom BiH svjedočili da su im ukradeni podaci i da su, bez njihove volje, prijavljeni da glasaju po svijetu. Nažalost, Agencija se ponaša kao da smo Švajcarska, a ne zemlja u kojoj pola naroda i ne zna šta je lični podatak, u kojoj se lična karta pokazuje kao obraz i u kojoj vam matični broj, koji je pritom prevaziđena komunistička tekovina, traže gdje god da pokucate.
Ma kako to zvučalo, ovako ponašanje Agencije predstavlja primjer kako cjepidlačenje u poštovanju zakona može da bude crnje od njegovog kršenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu