Blic je posjetio porodice u Prihvatilištu za migrante u Subotici. Dok čekaju red da legalno pređu granicu, migranti komentarišu da im nije svejedno kada čuju da bi mogli da budu uzrok sukoba, ali se nadaju da do takvih situacija ipak neće doći.
Nemaju više ni volje da pričaju o svojim nedaćama, samo im je na umu njihov krajnji cilj nov život i nov dom. Nailazimo ipak na dvije devojčice, Sonju Habibi (12) i Morsal Raufi (13), raspoložene za priču. Obje su iz Avganistana, čak su živjele u istom gradu, ali su se upoznale tek na svom putu i to u Grčkoj. Obje pričaju tečno srpski jezik koji su naučile tokom tri godine provedenih u Srbiji.
Sonjina porodica je izbjegla na tri dana u Iran prije četiri godine. U Turskoj su bili kratko, a u Grčkoj oko osam mjeseci. Iz Srbije su otišli u Bosnu, a onda su se opet vratili u Srbiji.
– Bili smo šest mjeseci u Bosilgradu. Dva mjeseca sam već u Subotici. Jako je sve teško. Ovdje je lepo, ali put i sve što smo prošli nije nimalo lako – kaže Sonja.
Porodica male Morsal je iz Avganistana krenula 2015. godine.
– U Iranu smo bili šest mjeseci, u Turskoj pet dana, a zatim smo otišli u Grčku i tamo sam upoznala Sonju. Provele smo osam mjeseci u grčkom centru. Ovo je treća godina da smo u Srbiji, prvo u Sjenici, zatim u Beogradu i odnedavno u Subotici. Idemo u Mađarsku, u zatvoreni kamp, a poslije u otvoreni. Za dalje ne znam – priča Morsal.
Djevojčice su pohađale školu u Beogradu i Sjenici.
– Srbija je lijepa. Kao da je moja zemlja poslije tri godine. Kada smo krenuli na daleki put, bila sam srećna. Kada sam stigla u Srbiju shvatila sam koliko je to sve teško. Zato hoću mojim drugarima da poručim da nikada ne idu iz svoje zemlje. Koliko god da je teško, domovinu ne treba napuštati – poručila je Morsal zemljacima.
Prema riječima upravnika Siniše Markovića, trenutno u ovom centru boravi 59 izbjeglica od kojih je polovina dečjeg uzrasta.
– To su porodice koje pristižu iz drugih centara po redoslijedu kada se približi vrijeme za njihov prelazak granice. Kod nas provedu još dvije nedjelje ili mjesec dana, to je već relativna stvar. Poznato je da Horgoš prelaze ljudi iz Avganistana i Irana, a Kelebiju Arapi i Kurdi – kaže Siniša Marković.
U Centru kažu da su migranti o svemu dobro informisani jer oni koji pređu granicu šalju poruke o situaciji u EU onima koji čekaju svoj red u Srbiji. Centar u Subotici je otvorenog tipa i izbjeglicama je dzvoljeno da izlaze kada god požele ili prošetaju do grada.
– Naše je da brinemo o prihvatu i zbrinjavanju, ali u praksi je to mnogo više. Ovdje imaju sve, grijanje, tri obroka, medicinsku negu, razne radionice za djecu i odrasle. Kapacitet je do 70 lica, centar je tranzitnog karaktera, ali u vrijeme migrantske krize bilo je 500, 600 ljudi. I tada je sve funkcionisalo – kaže upravnik.
Dešava se da migranti i sami zakucaju na vrata Prihvatilišta. Nekada su to izbjeglice vraćene iz Mađarske, a iz centra kažu da su tu uvijek da pomognu.
– U zavisnosti od procjene i situacije, ili ih prihvatamo ili ih upućujemo u Beograd da se registruju. Takvih je malo, ali uvijek ćemo pomoći – kaže upravnik.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu