Halid Bešlić je odrastao u naselju Vrapci koja se nalazi nadomak Knežine.
U svakom selu je centar okupljanja ili kafana ili lokalna prodavnica. A ekipa emisije “Metar mog sela” nedavno je posjetila njegovo rodno selo.
– Ja ga dobro pamtim kada smo momkovali, kada je oženio Sejdu, kada je pjevao… – počeo je pred kamerama Blic televizije da nabraja jedan Halidov poznanik neke bitne momente iz života pjevača, a na pitanje kakav je bio tada odgovara:
– Kada je prvu pjesmu počeo da pjeva, otac mu je zabranio da bude pjevač, htio je da ga ubije. Otac i majka nisu dali. Robna kuća kada se radila, juli mjesec je bio i ugrijalo i on pukne sekiricu u gredu i tada je otišao u pjevače.
Drugi poznanik sa ponosom je istakao:
– Njega znaju odavde, ‘ajde da kažem, do Amerike. Gdje god je trebalo da se on pokaže kao čovjek pokazao se i takav je jednostavno…
– Za ovu džamiju je dao 20.000, ali su ga izradili – ubacio se drugi mještanin, a onda nastavio prvi:
– On je humanista, onaj veliki humanista u odnosu na drugi sve pjevače, koji se nešto dižu. On je naš narodni, baš narodni čovjek.
Halid je osnovnu školu završio u Knežini. Svakog dana je od svog sela Vrapci do Knežine putovao pješaka, pjevajući i sanjajući velike snove.
– S brda kad je, a išlo se pješke u školu, preko brda je pjevao – kaže nam mještanin Knežine čiji je otac bio učitelj Halida Bešlića:
– Čuvao je ono TV reviju 30 godina, bio je članak u kom ga je Halid pomenuo.
O ljepotama svog kraja Halid je često pjevao u svojim pjesmama i kroz iste je pokazivao svoju ljubav i neraskidivu vezu sa ovim krajem. Pa je baš to i razlog zbog kog su mnogi željeli da ponosno govore o Halidu.
– Moj brat je nastradao u saobraćajnoj nesreći, 40.000 je donirao za njega. 40.000 maraka je dao za njega, za mog bratića – kaže mještanin Knežine koji ne zaboravlja ovaj Halidov gest.
Mještani su vadili i telefone kako bi nam pokazali fotografije sa Hlidom sa raznih proslava pa smo zaključili da pjevač nema problem da se lati mikrofona kad god je neko veselje, neka proslava.
– Ma kakvi, evo ti ga sjedi, tu je, peva – pokazao je meštanin fotografiju u telefonu koju sa ponosom čuva, prenosi Blic.
U selu Vrapci našao se još jedan Halidov drug, a na naše pitanje da li je odatle odmah je rekao:
– Ovdje sam ja rođen. Čuvao sam ovce sa njim čovječe.
– Pa dobar čovjek. Dobar je Halid. Ne može biti bolji. Kao mali je bio dobar i fin dečko. Tada smo se svi mi družili. Ja sam poslije radio u vodoprivredi i gdje god je on gostovao ja sam dolazio i u Banjaluci i u Jajcu i u Konjicu i šta ja znam… – kaže ovaj mještanin a onda je ispričao i kako su ga jednom pirlikom kada je Halid pjevao, a njega zagrlio, posijle ljudi dolazili oko njega.
– I poslije, okupio se narod oko mene, a neće njemu da priđe, pitaju kako se znamo, pa reko. “Mi smo zajedno odrasli, čovječe”. Pjevao je on putem, nije bilo asfalta, pa kaže najviše volim, otvorim prozor i zapjevam, pa kad krenem, a tvoja majka pokojna kaže stane pa gleda, a ja pustim glas koliko mogu u onoj borovini.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.