Telegraf.rs je već pisao o sudbini šestogodišnje Ljubice Jovanović, koja je prodavala cvijeće na Skadarliji i djevojčice čije su detinjstvo umjesto igračaka obilježili glad i zlostavljanje. Umijem da igram balet, “Labudovo”, umijem svašta da igram, a samo ne umijem da živim dobro urezale su se u pamćenje cijele bivše države kao simbol generacije kojoj je oduzeto bezbrižno odrastanje.
Uprkos surovoj realnosti, mala Ljubica je maštala o tome da postane balerina, ali i “gospodarica svemira” koja trlja čarobnu lampu. Odlučna da jednoga dana postane uspješna žena bez oslanjanja na druge, uspješno je prebrodila najteže životne prepreke.
Danas, decenijama nakon izgovorenih riječi koje i dalje govore više od stotina tomova istorije, Ljubičin život izgleda potpuno drugačije. Svotu teških uspomena i uličnog asfalta zamijenila je svjetlima francuske prestonice. Ljubica Jovanović danas živi stabilnim i srećnim životom u Parizu, gdje je osnovala sopstvenu porodicu i ostvarila mir koji joj je u detinjstvu bio uskraćen. Djevojčica koja “nije umjela da živi dobro” konačno živi život kakav je odmalena zasluživala.
Sada sa porodicom živi u Parizu i srećna je. Konačno. Neki bi rekli da bajke ipak postoje….
“Bićemo gladni ako ništa ne prodam”
Iza vedrog osmeha i krupnih, tamnih očiju skrivala se surova svakodnevica djeteta ulice. Kako je tada snimio legendarni novinar Dragan Radulović , Ljubica je radila do kasno u noć, često do jedan ili dva sata iza ponoći, kako bi prehranila sebe i baku sa kojom je živjela.
– Uzmite, čiko, molim vas. Nije, nije skupo, ali sve je skupo… Znaš, baka će se ljutiti ako ne prodam. A ako ne prodam, nećemo moći ni da kupimo burek.
Njen život bio je daleko od svake dečje zaštite. Majka ju je ostavila, a živeći u teškim uslovima u Krnjači i Makišu, bila je izložena zlostavljanju očuha koji ju je gonio da prosi i prijetio joj fizičkim nasiljem, prenosi Telegraf.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.