Sudbine

"Isprobala preko 150 alternativnih metoda liječenja" Isidora Bjelica bi danas NAPUNILA 58 GODINA, a ovako je pričala o borbi sa rakom

Srpska spisateljica Isidora Bjelica, 10. decembra napunila bi 58 godina, da 2020. nije izgubila bitku sa opakom bolešću, koju je godinama lavovski vodila i o čemu je uvijek otvoreno govorila u javnosti kako bi pružila podršku onima koji prolaze kroz isto kao i ona.

isidora bjelica
FOTO: MITAR MITROVIĆ/RINGIER

Njena borba protiv bolesti bila je iscrpljujuća i teška, ali Isidora ni u jednom trenutku nije gubila nadu. Lijek je tražila svuda. Kako je pričala, isprobala je preko 150 alternativnih metoda liječenja, kao i da je tu griješila i da je čudesnu vijest da od 70 metastaza više nema nijednu aktivnu dobila zahvaljujući kombinaciji hemioterapije, biološke i imunoterapije.

– Većina mog života je greška, pa je prirodno da pogriješim i oko terapija prokomentarisala je svojevremeno Isidora za Blic.

Pročitajte još

– Imam kancer jajnika koji se širi kao požar. Danas mogu da budem u remisiji, a za dva mjeseca na samrti. U borbi s rakom nema pravila. Zato sam tragala za lijekom u 12 zemalja – rekla je tada Isidora, dodajući da, budući da zvaničnog lijeka nema, sama je pokušavala da ga pronađe.

Četiri puta sam bila na ivici smrti i četiri puta se vraćala. Vidjela sam koliko je čovjek glup i malen -istakla je.

“Svaki dan je mučenje”

FOTO: EMIL CONKIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: EMIL CONKIĆ/RAS SRBIJA

Isidora Bjelica je svoju borbu uporedila je tad asa logorom, a najviše ju je razarala neizvjesnost koju nosi bolest.

– Od trenutka dijagnoze život je logor. Ne znaš kada će te odvesti na pogubljenje, a svaki novi dan je mučenje. Pojma nemaš šta si kriv i što te muče, a opet vjeruješ u čudo i nadaš se – kazala je Bjelica i dodala da ljudi sa ovom bolešću li polude, ili se prosvijetle, ili odluče da umru jer im je dosta svega.

– Kažu ovo nije život… Sve ih razumijem, ovo nije za živog čovjeka. Molila sam dragog Boga da me snaga i zdrav razum ne izdaju – rekla je Bjelica.

Ona je tada istakla da je spas nalazila u vjeri i da ju je ona vodila kroz čitavu borbu.

– Da nemam vjere, vjerovatno bih odustala već pri prvim najstrašnijim fizičkim mukama. Mnogo mi znače molitve i riječi mog duhovnika jer je on čovjek nevjerovatnog smirenja, a smirenje je sve  –  govorila je Isidora.