"Najlošiji čovjek kog sam upoznala u životu" Ljuba Pantović u potresnoj ispovijesti ispričala detalje odnosa sa majkom

Za Ljubu Pantović se uvijek vezuju epiteti “najzgodnije bake”, a kako kaže, ima i onih kojih to govore u negativnoj konotaciji.

– Ja sam uvijek super, ili se trudim da budem super i nadam se da će iduća godina još bolja – rekla je ona i dodala:

– S obzirom na to da mi živimo na Balkanu, ja sam baku posmatrala kao svoju baku i nju niko drugi nije tako zvao, za sve ostale je bila gospođa Persida. Ni ja ne osjećam da sam baba svima, baka sam svojim unucima, a ono što mene nervira je taj seljački mentalitet, ta riječ koja treba da bude lijepa, jer mislim da smo svi mi imali našu super baku, a ovdje to služi kao da će neko da te uvrijedi, kao “Babo jedna” – poečla je priču ona.

Ne dopuštam hohštaplerima da mi prilaze

Ljuba živi punim plućima, i u odličnoj je formi, a kako kaže, to je njen način života, a ujedno i posao.

– Meni je i način posla i života dobar izgled, a u svom poslu sam najbolja. Nije moj plan da budem sportista, ja sam željela da budem advokat, ali to je ono “Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”. Sa druge strane sam upala u nešto što mi je bilo namjenjeno, da otkrijem koliko sam bila sposobna za borbu, odricanja, onda me život stavio ipak u taj dio gdje ću ja biti najbolja na svijetu. To mi je u opisu radnog mjesta. Ne bih mogla da podnesem da se ugojim 20 kilograma, da ne radim ništa, da ne treniram, ne bih mogla da podnesem da sam smrad kog niko ne voli. Mnogo stvari ne bih mogla da podnesem i onda sam utabala svoju stazu i utabam i onog ko stane ispred mene. Vrlo sam beskrupulozna po tom pitanju. Ne dopuštam lošim ljudima, hohštaplerima da mi prilaze – kaže ona, objašnjavajući da uvijek ima gard prema ljudima, ali da je to ujedno njen način samoodbrane:

– Nek ja izgledam kao dr****ja, namrštena i odvratna, ja nisam takva, ali je to način samoodbrane od kretena koji bi mi prišli, pokušali da se umiješaju u život. Uvijek je gard, rampa, opekla sam se o život, o svoju dobrotu sam se opekla. Nikad se nisam žalila na te loše lekcije, možda sam i ja nekoga povrijedila, a da to nisam znala, pa sam dobila ćušku, ništa nije džaba. Nisam ni ja bila pali anđeo, cvjetić, pa ju vidi šta se desilo. Ne, nego si jednostavno ti prinuđen da uradiš nešto što nije po protokolu. Meni je najvažnije da ja nisam uradila ništa što je nemoralno, podlo i prljavo, sve ostalo je dozvoljeno i sa moje i sa tuđe strane – kaže ona.

Život je nije mazio, ali kako kaže, sve što joj se dogodilo je jedva velika životna lekcija.

– Ko god je meni nešto ružno uradio u životu, hvala mu. Sve što se nekada desilo u životu te usmjerilo negde. Plaćala sam cijenu sjedeći sa lošim ljudima na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Moja greška je što sam znala da sjedim sa pogrešnim ljudima, a sjedila sam, e pa onda plati. Niko nije bezgrešan, a prvi su kamanuju i osuđuju i uvijek su u prvom redu za kamenovanje najgrešniji ljudi. Smatram da nisam rođena da se vucaram sa kvazi-kriminalcima, da oni mene serviraju policiji, nisam rođena da živim po podrumima krijući se, rođenda sam da budem šampion i najbolja na svijetu i to sam postala – ističe Ljuba.

Pobjegla od kuće trudna sa 16 godina

Sa majkom Duškom nije imala dobar odnos.

– Najlošiji čovjek kog sam upoznala u životu, a upoznala sam od narkomana do ministra. Ogugla sam na bol, boljelo me to dok sam bila mala, ali kad kao mali naučiš da te neke stvari ne bole, onda kroz život ideš drugačije – rekla je Ljuba i dodala:

– Onda me sestra pitala zašto ti to tako kažeš javno, hoćeš li da prestaneš, ja sam joj rekla da neću. Želim da dam podršku ljudima koji isto to doživljavaju, a nemaju hrabrosti da to urade. Meni je više majka bila majka moje drugarice, nego moja mama. Tih laži, poštapalica, guranja pod tepih kod mene nema. Nikom ne savjetujem ono što sam ja uradila: “Uzmi i pobjegni od kuće, trudan sa 16 godina”, to je ludo – otkrila je.

Od ruke joj je išlo sve, uvijek se isticala među vršnjacima, ali kako kaže, mami nikad nije bila dovoljno dobra.

– Krvnički sam se trudila, imala sam sve petice, bila sam najbolji gudač u školi, bila sam šampion, ja nikad nisam čula “Bravo”. Ja sviram na Kolarcu, a ona meni: “Pa nisi dovoljno vježbala”. Ja sam na kraju sebi polomila prste da ne bih svirala, bila sam satjerana u ćošak, morala sam to da uradim – rekla je ona, ističući da nije imala mnogo prijatelja, budući da je za razliku od svojih vršnjaka, uvijek bila prezauzeta:

– I dan-danas sam prilično asocijalno stvorenje. Nisam imala sa kim da se družim, zovu te dva-tri puta, ja nikad ne mogu i onda te zaborave ljudi. Nisam dopustila da poludim, nego sam pobjegla, spasla sebe, platila sam ja i cijenu toga, ali nisam se rodila da budem protuva, radila sam, snalazila sam se, uvijek sam zarađivala, kao klinka koja je pobegla od kuće ja sam preprodavala garderobu i naočare da bih imala svoj dinar – ispričala je ona, prenosi Blic.