BIO MILIONER, A UMRO KAO BESKUĆNIK Preminuo od gladi na gomili novca, a 5 godina kasnije pojavila se kćerka Milica kada je otkrivena ŠOKANTNA ISTINA

Kako je bivši činovnik, nekada ugledni trgovac i oficir, završio kao najsiromašniji čovjek prestonice, uprkos bogatstvu koje se mjerilo u milionima?

Život Mihaila Petrovića bio je ispunjen avanturama, političkim intrigama i tajnama, otvara pitanja o ljudskoj prirodi, izborima i sudbini. Kako je čovjek sa bogatstvom i vezama odlučio da živi u siromaštvu? Njegova priča je podsjetnik na to koliko malo znamo o ljudima oko nas.

Ko je bio Petrović

Mihailo Petrović, nekadašnji činovnik Uprave državnih monopola, proveo je posljednje godine života u trošnoj kolibi u Durmitorskoj ulici. Iako je primao penziju, komšije su ga pomagale hranom, dok je on skrivao pravo stanje svojih finansija. Nakon njegove smrti, otkriveno je bogatstvo u gotovini, zlatnicima, obveznicama i akcijama, koje je čuvao u prljavoj sobi.

Kada ga je kćerka Milica pronašla nakon 50 godina, pozvala ga je da posljednje dane provede s njom u Bijeljini. Petrović je odbio, rekavši:

– Nemoj da dolaziš više. Smatraj me mrtvim.

Njegove riječi ostale su enigma, kao i mnogi aspekti njegovog života.

Kako je otkrivena njegova prošlost

Senzacionalna vijest u toplim junskim danima 1934. godine ustalasala je prestonicu: “Rasvetljen život i pronađeni nasljednici milionera-prosjaka Mihaila Đ. Petrovića, nekada najzagonetnije ličnosti Beograda”!

Ljudi su čitali bez daha, neko bi čitao naglas o tome. Vlastima je trebalo punih pet godina da otkriju sve detalje i konačno sastave sve dijelove o bogatašu koji je umro od gladi i hladnoće na slamnatom šeširu punom novca!

Otkriveni su detalji o sedamdesetogodišnjaku koji je 15 godina prosio na ulicama Beograda i izazivao najžalosnija osjećanja kod ljudi, koji su sve te dane živjeli u kolibi u Durmitorskoj ulici na broju 10 kod tadašnje kafane “Mostar”. Konačno, u toj prljavoj i zapuštenoj sobi, umro je kao najveći bijednik 5. marta 1929. godine.

Njegova smrt nikoga nije uzdrmala

I njegova smrt nikoga nije uzdrmala. Oni koji su ga poznavali u tim godinama vjerovali su da je smrt siromašnog siromašnog starca zapravo spas za njega. Detaljnim pregledom onoga što je ostalo u čađavoj sobi, neobojenoj od 1914. godine kada se uselio, pronađeno je nekoliko miliona dinara u gotovini i hartijama od vrijednosti!

Na zidu je bio napisan datum koji je Petroviću očigledno mnogo značio: “Petak, 19-X-1918 – sloboda”. Nema sumnje da je oslobođenje prestonice u Velikom ratu bilo velika radost za njega.

Pet godina nakon njegove smrti, vlasti su pronašle nasljednicu – kćerku Milicu, koja je otkrila detalje o Petrovićevom životu.

Kao mladić, bio je trgovac u Tuzli, učestvovao u srpsko-turskim ratovima, školovao se u Rusiji, služio kao oficir u Bugarskoj, gdje je bio osuđen na smrt zbog špijunaže, ali ga je ruski car Aleksandar III spasao. Njegova povezanost sa Nikolom Pašićem i tajne misije u interesu Srbije ostaju nepoznanica.

Iako je posjedovao ogromno bogatstvo, Petrović je odlučio da živi kao prosjak. Njegova odluka da se povuče u siromaštvo, uprkos vezama i sredstvima, ostaje misterija. Da li je to bio čin kajanja, želja za anonimnošću ili nešto drugo? Njegova priča ostaje enigma koja fascinira i danas.

Nikoga nije puštao u kuću

Mihailo nikada nije puštao nikoga u svoju kuću. Niti vlasnik kuće. Nije volio da se druži, niti je volio društvo žena. Ali jednom je iznenadio svog stanodavca:

Kiriju od 280 dinara Mihailo je plaćao siromašnoj vlasnici kućerka, koja od bliže rodbine nije imala nikoga. Nikada nije kasnio do posljednjih nekoliko mjeseci kada se užasno vrijeđao ako bi ga ona opomenula da joj nije dao novac. Na svome kraju ostao joj je dužan dvije stanarine.

Ličnošću je odavao utisak veoma kulturne osobe, a jedini prihod za koji se znalo da ima jeste bila penzija od 480 dinara. Od nje kad bi dao ono što je za gazdaricu, ostajalo bi mu svega 200 dinara, pa ga je komšiluk nesebično pomagao, davali su mu hljeb, donosili kuvana jela u posudama kako bi mu hrane bilo uvijek potaman.

Najmisterioznija osoba u kraljevini

Smrt je Petrovića učinila najmisterioznijom osobom ne samo Beograda, već i čitavog kraljevstva. Sahranjen je o trošku grada na Novom groblju u uličici u kojoj su sahranjeni beskućnici, samoubistva i osuđenici. Potraga za nasljednicima je najavljena u Službenom glasniku.

Mihailo Petrović je kao mladić odnekud stigao u Tuzlu i tamo se predstavio kao trgovac, a među domaćim Srbima odmah je stekao simpatije i stekao veliki ugled na čaršiji. Oženio se i uoči srpsko-bugarskog rata 1876. godine dobio kćerku Milicu, jedino dijete.

A onda je u Tuzli ubijen jedan od najistaknutijih zvaničnika turske državne vlade. Sprovedena je opsežna istraga i sve je dovelo do Majkla. Postalo je jasno da je on ili ubica ili glavni podstrekač. Vjerovalo se da je atentat izvršen iz političkih razloga. Taman kad su se spremali da ga uhapse i pogube, Petrović je pobjegao u Šabac.

Povezan sa Nikolom Pašićem

Žena i dijete su ga pratili. Međutim, njegova supruga je ubrzo umrla, a Milica je data porodici svog ujaka, poznatog trgovca u Bijeljini. Kao dobrovoljac, Mihailo je učestvovao u Drugom srpsko-turskom ratu, a potom se vratio u Rusiju. Imao je skoro 25 godina kada je tamo ušao u školu, nije se znalo koja, ali je diplomirao sa počastima. Preselio se u Bugarsku, gdje je iznenada postao oficir.

Već 1885. godine našao se pred vojnim sudom jer je optužen za špijunažu u korist Srbije. U bugarskim političkim krugovima, suđenje je bilo senzacija koja je prevazišla sve druge aktuelnosti. Mihail je osuđen na smrt. Drugi put, glava mu je bila “na panju”.

A onda nova senzacija – rusko Ministarstvo spoljnih poslova interveniše za njega po naređenju ruskog cara Aleksandra III Aleksandroviča! To je život i odnose ovog čovjeka još misterioznije!

Po pomilovanju odlazi u Rumuniju. Tamo je ponovo trgovac. Zarađivao je više nego pristojno. U Beograd je doputovao u posljednjim danima 19. vijeka. Svoju prošlost je čuvao kao najveću tajnu.

Ali u trenucima odličnog raspoloženja i osjećaja superiornosti nad svima oko sebe, sa puno poštovanja spominjao je Nikolu Pašića. Često je odlazio u svoju kuću i satima su razgovarali. Od proteklih nekoliko dana, niko nije bio u stanju da razazna šta ih je spojilo.

Poslije Pašićeve intervencije Petrović je dobio posao, a ubrzo nakon toga povukao se iz Uprave državnog monopola, jer je dobio priznanje za dugogodišnje borenje u službi interesa srpskog naroda.

Pojavili se lažni naslednici

Poslije njegove smrti, kada se pročulo za bogatstvo, kao nasljednik se prvo pojavio pekar Obradin Petrović iz Bajine Bašte, predstavljajući se kao sinovac, zatim i Svetislav Petrović iz Sombora, dokazujući da je unuk.

Nije ni znala da je Mihail umro ili da je ostavio milione iza sebe. Trebalo je pet godina da vijest stigne do nje. Vratila se u Beograd sa svojim advokatima i predala vlastima autentične dokaze o srodstvu.

Obznanila je sve što je uspjela da dozna o avanturama svoga oca koji je dva puta bio osuđen na smrt i koji je više nego očito bio čovjek za najpovjerljivije zadatke u interesu Srbije. Vjerovatno je u tome i tajna njegovog bogatstva.

Ali šta mu se desilo da je odlučio da živi kao najsiromašniji čovjek 15 godina? Misterija koja ga je pratila cijelog života morala je da ostane. Evo ga do današnjeg dana, prenosi Blic.