"Govorila sam sebi IZDRŽAĆEŠ" Pjevačica POBIJEDILA RAK, pa otvoreno progovorila o najtežoj životnoj borbi

Sve je ukazivalo na blistavu budućnost dok se nije pojavila dijagnoza koja je promijenila sve.

Umjesto bine i reflektora, došli su bolnički hodnici i hemoterapije. Naida se 2023. godine suočila sa karcinomom jajnika i najtežim riječima: „Imam karcinom.“

Uz podršku supruga i dva sina, kao i vjeru koja joj je davala snagu, iz ove borbe izašla je kao pobjednica. Danas svoju priču dijeli kako bi ohrabrila i pomogla drugim ženama.

– Prvi put sam to izgovorila u sebi. Naglas nisam mogla. Ta rečenica je imala težinu planine. U meni je odzvanjala, ali nisam htjela da joj dam glas dok nisam skupila snage da je prihvatim.

U toj tišini dogodio se i prvi lom. Nije to bio krik, bio je to muk.

Sjećam se sekunde. Sve je utihnulo. Slomila se iluzija da se “takve stvari dešavaju nekome drugom”. Ali istovremeno, probudila se borba. Instinkt. Majka u meni. Žena koja ne odustaje – priča Naida, otkrivajući čemu je sve takav patološki nalaz doprinjeo.

– Taj papir mi je oduzeo bezbrižnost, ali mi je dao svjesnost. Stvorio je novu Naidu, hrabriju, dublju, zahvalniju. Naučio me je da ništa ne odlažem i da živim punim plućima – istakla je ona.

Gledala sopstveni strah u oči

Nakon dijagnoze uslijedili su dani bolnice, terapija i neizvjesnosti. Prva hemoterapija nije bila samo medicinski početak liječenja, već trenutak u kojem je morala da pogleda sopstveni strah pravo u oči.

– Prva hemoterapija bila je moj prvi konkretan korak u borbi. Nije to bio samo medicinski tretman, to je bio susret sa sopstvenim strahom. I trenutak kada sam rekla: Idemo. Borimo se. Tada više nije bilo prostora za povlačenje. Samo za izdržati – prisjetila se pjevačica.

Kako su terapije odmicale, tijelo je počelo da se mijenja. Za ženu koja je dio javnog svijeta, ogledalo postaje još surovije. Gubitak kose bio je više od estetske promjene. Bio je to trenutak u kojem je ponovo morala da upozna sebe.

– Nije to bila samo kosa. To je bio simbol ženstvenosti, identiteta, ogledala. Bilo mi je teško jer sam gledala kako fizički nestaje ono po čemu sam se prepoznavala. Ali sam tada naučila da ženstvenost ne živi u kosi, nego u stavu – hrabro ističe ona, iako priznaje da je imala teške psihičke trenutke kada joj nimalo nije bilo lako.

– Bilo je noći kada sam bila na ivici suza, na ivici straha, na ivici pitanja “Zašto ja?”. Ali nisam željela da budem slika slabosti za svoju djecu i porodicu. Plakala sam tiho. Učila sam da se sastavljam sama – poručuje Naida.

“Porodica je bila moj temelj”

Pjevačica otkriva da je kroz svoju borbu sa karcinomom otkrila koliko su ljubav i podrška porodice neprocjenjivi. Dok je svijet spolja očekivao njenu snagu, unutra je nalazila oslonac u svom domu, među svojima koji su joj davali razlog da ne posustane.

– Porodica je bila moj temelj. Moji sinovi, suprug, moj razlog. Njihov pogled mi je davao snagu. A kada bih ostajala sama, moja tiha snaga bila je vjera i razgovor sa sobom. Govorila sam sebi: “Izdržaćeš” – kaže ona.

Borba sa bolešću otkrila joj je i ko je stao uz nju, te Naida otvoreno govori da neki ljudi nisu mogli da podnesu stvarnost njene bolesti, dok su drugi ostali i postali pravi prijatelji i oslonac.

– Bolest je filtrirala ljude. Neki su se povukli jer nisu znali kako da se nose s tim. U početku je boljelo. Danas sam zahvalna. Ostali su oni pravi – objašnjava pjevačica za domaće medije, koja je kroz društvene mreže pružala i primala podršku, ali je istovremeno morala da sačuva deo svoje privatnosti. Neki trenuci su ostali samo njeni, što je bilo ključno za unutrašnje iscjeljenje.

– Podrška mi je značila mnogo. Ljudi koje ne poznajem lično slali su energiju i molitve. Ali sam pažljivo birala šta dijelim. Neke bitke sam vodila u tišini. To je bio moj prostor za iscjeljenje – kaže ona.

Tiha zahvalnost poslije pobjede bolesti

Reakcije estradnog svijeta bile su različite.

– Bilo je iskrenih poruka, podrške koja me dirnula. Bilo je i tišine tamo gdje sam možda očekivala glas. Ali naučila sam da očekivanja treba smanjiti, a zahvalnost povećati – kaže Naida.

Kada je prebrodila bolest, osjećaj trijumfa bio je miran i tih. Naida je shvatila da izlječenje nije samo završetak, već i početak novog života, sa novim tijelom, novim strahovima i prioritetima.

– Nije to bio vatromet. Bila je tiha zahvalnost. Olakšanje. A poslije pobjede došlo je suočavanje s novim tijelom, novim strahovima, novim prioritetima. Pobjeda nije kraj priče, nego početak nove – rekla je ona.

Nakon svega, vraćanje u svakodnevni život donijelo je strahove koje nije mogla odmah da savlada.

– Paradoksalno, normalnost zna da plaši. Pitala sam se hoću li znati opet da živim bez stalnog opreza. Trebalo je vremena da se opustim – priznala je Bešlagićeva, pa odgovorila na pitanje kako danas vidi sebe.

– Vidim ženu koja je preživjela. Majku. Ratnicu. I ženu koja zna svoju vrijednost – poručila je.

Dijagnoza nema pol

– Period dijagnoze bio je prekretnica. Nije me slomio, oblikovao me je i promijenio prioritete. Iz tog iskustva nastao je projekat “Ja to mogu”, kao poruka podrške svima koji prolaze kroz najteže borbe. Sa doktorkom Unom Delić pokrenula sam Udruženje “Wings of Hope”, koje se bavi prevencijom karcinoma i podseća da dijagnoza nema pol. U protekloj godini omogućili smo više od 360 besplatnih pregleda. Danas svoj glas koristim za ohrabrivanje oboljelih. To je moja najvažnija uloga – kaže ona.

Estrada se promenila, ali i ona. Pjevačica kaže da bi danas birala drugačiji tempo i drugačije kriterijume.

– Danas bih birala sporije, ali sigurnije. Ne bih jurila trendove, već istinu. Ne bih pristajala na kompromise koji brišu ličnost. Estradu danas doživljavam kao prostor gdje moraš imati kičmu jaču od ega. Da se vratim, vratila bih se kao žena koja zna da je scena prolazna, ali karakter ostaje.

Na kraju razgovora osvrnula se na povratak na scenu, jasno stavljajući do znanja da je tu odluku već donijela.

– Ako me pitate da li bih se sutra vratila muzici i reflektorima, odgovor je ne. Ne zato što ne volim muziku. Nego zato što sam donijela svjesnu, mirnu odluku i stavila tačku na taj dio svog života – naglašava ona i dodaje da muziku ne odbacuje, već joj mijenja mjesto u sopstvenom životu, iz profesije u lični prostor, bez pritiska i očekivanja.

– Muzika će uvijek biti dio mene. Ona je moj glas i moja emocija. Pjevaću u autu, kod kuće, prijateljima i porodici, na sceni humanitarnih događaja, kad mi srce zatreperi. Ali kao posao nikada više – ističe ona.

Ne okreće leđa muzici

Iskreno priznaje da je prošla fazu u kojoj su ambicija i dokazivanje bili pokretači, ali da danas vrijednosti vidi drugačije.

– Prošla sam period u kojem sam jurila uspjeh i dokazivanje. Danas nemam potrebu da budem pod reflektorima da bih znala ko sam. Život me je naučio da postoje važnije stvari od aplauza – vrijeme, zdravlje i mir – ističe.

Njena odluka, kaže, nije poraz već lični izbor koji donosi mir.

– Ne okrećem leđa muzici, samo je vraćam tamo gdje joj je mjesto, u srce, a ne u obavezu. To je moja odluka. I moja sloboda – rekla je za kraj, prenosi Kurir.