Edna, koja se sa kćerkom uveliko privikava na novu kulturu, s osmijehom započinje svoju priču: “Ja govorim malo srpski”.
Iako je u Ugandi navikla na tradicionalna jela od banana i krompira, poput matoke i kasave, srpska kuhinja ju je brzo osvojila. Ipak, jedan naš svakodnevni običaj joj je bio posebno nevjerovatan.
– Obožavam ćevape, ajvar i zimnicu, a ono što mi je čudno je što se hljeb jede u Srbiji baš uz svako jelo. Za sada još ne znam da spremam srpsku hranu pa to rade roditelji mog supruga – priznaje Edna.
S druge strane, Momčilo se rado prisjeća bogatstva afričkih pijaca.
– Banane se u Ugandi baš puno jedu i ima mnogo različitih vrsta. U Ugandi ljudi jedu baš dosta voća i povrća. Njihova hrana je organska i veoma zdrava. Dosta upotrebljavaju banane, za koje ljudi i ne znaju. Imaju ih više vrsta, neke su za kuvanje, neke za prženje – rekao je on.
U šoku gledala narod na ulicama Niša
Ednina prva posjeta Srbiji odigrala se u toplijem djelu godine.
– Prvi put smo došli u junu 2024. godine. Bilo je ljeto. To je bio moj prvi dolazak u Niš, ali i u Srbiju uopšte i bilo je prelijepo – prisjeća se ona.
Ipak, konačna selidba u oktobru 2025. godine donijela je neočekivane izazove sa vremenskom prognozom.
– Dolazak ovdje mi je bio šok, naročito kada sam vidjela da je napolju jedan stepen. Ali kad se dobro obučete, sve je u redu. U Ugandi nosite istu garderobu tokom cijele godine, a ovdje vam treba odjeća za sva godišnja doba – kaže Edna.
Uprkos hladnoći, srce su joj ugrijali Momčilovi najbliži. On ističe da od početka pandemije korona virusa, kada su započeli vezu, nije bilo prepreka.
– Upoznali smo se na poslu, tu smo se zbližili i ostvarili vezu, a onda i brak. Porodica je lijepo prihvatila, svi su je prihvatili – kaže Momčilo.
Ni Edna ne krije oduševljenje svekrom i svekrvom.
– Volim Srbiju, ali najviše je volim zbog mog muža. On me mnogo voli, a i njegovi roditelji su me prihvatili kao svoju kćerku”.
Ipak, u jednom trenutku je primijetila zanimljivu razliku u mentalitetu ljudi na ulicama grada na Nišavi.
– Jednom sam šetala Nišom i nisam vidjela nikoga da se smije. Pomislila sam, možda im treba više sunca i više vitamina D – kroz osmijeh priča Edna.
Od ljubavi do biznisa sa kafom
Prije selidbe, Edna je čitavu deceniju radila kao računovođa u jednoj kompaniji u Ugandi. Sada u Nišu pokreću proizvodnju potpuno organske Yaka kafe.
– Pitali smo se kako da ljubav prema kafi prenesemo iz Ugande u Srbiju. Na kraju smo odlučili da se preselimo, moj suprug, naša kćerka i ja – rekla je ona za Glas Juga.
Na novom putu pomogli su im Filip i Milica Rodojković, za koje Edna ima samo riječi hvale: “Oni nisu samo naši poslovni partneri, već i naši prijatelji i ljudi koje smatramo porodicom”.
A da je njen dolazak u Srbiju donio osvježenje, najbolje svjedoče riječi njene kume Milice Milosavljević: “Donijela je neku novu i lijepu energiju i izvuče iz vas ono najbolje. Ona uđe sa osmijehom, sa lijepim pozdravom… Stvarno nam u životu treba više takvih ljudi,meni je trebala jedna Edna”.
Na kraju, ova nasmijana žena iz Ugande kratko i jasno zaključuje: “Srbija je divna. Zaista je lijepo mjesto za život”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.