Sudbine

“Svaki trenutak je mogao biti posljednji” Ovako je Vladeta Jerotić opisao bombardovanje koje je zauvijek obilježilo njegov život

Navrašava se sutra osam i po decenija otkako je nacistička Njemačka bombardovala Beograd, šestog aprila 1941. godine.

Vladeta Jerotić
FOTO: PETAR DIMITRIJEVIĆ / RINGIER

Svjedok tog stravičnog događaja bio je i akademik Vladeta Jerotić koji je tada imao 17 godina.

Napadom koji je odnio veliki broj ljudske žrtava i ostavio za sobom materijalna razaranja, počeo je na području Kraljevine Jugoslavije Drugi svjetski rat.

Vladeta Jerotić je dva sata nakon početka napada zabilježio taj događaj u svom dnevniku, iz skrovišta gdje se nalazio sa svojim ocem:

“Tačno u sedam časova ujutru počelo je bombardovanje Beograda od strane njemačkih aviona. Mi smo se nalazili u skloništu naše zgrade. Bombe, eksplozivne, pale su u blizini naše kuće, i te zgrade sada se nalaze u ruševinama. U Beogradu, sada, u devet časova, kada ovo pišem, neprijateljski bombarderi su se udaljlili, na ulicama je nestala živost i svijet negdje ide sa koferima. Naša zgrada, hvala Bogu, ostala je čitava, sem što su neki prozori popucali. Ja i tata prilično smo zadržali hladnokrvnost, ja istina manje, jer mi je to prvi put da doživim nešto ovako strašno. Zbogom, dnevniče, i mi se selimo. Možda se više nećemo vidjeti..”.

Tekst je objavljen na Fejsbuk strani Zadužbine čuvenog neuropsihijatara, psihoterapeuta, filozofa, književnika i akademika SANU. Zadužbina je i izdavač Dnevnik Vladete Jerotića, a na njenom Fejsbuk profilu mogu se vidjeti brojni isječci iz života i djela istaknutog autora.

Bombardovanje Beograda u Drugom svjetskom ratu bio je napad koji je odneo više hiljada života, razorio stotine zgrada, uključujući Narodnu biblioteke, prenosi Blic žena.

Vladeta Jerotić rođen je drugog avgusta 1924. u Beogradu, preminuo je 2018. godine u svom rodnom gradu. Jerotić je prije 14 godina formirao svoju Zadužbinu i Biblioteku. Ostavio je za sobom obimnu i plodnu publicističku djelatnost iz graničnih oblasti psihoanalize, sociologije, socijalne psihijatrije, filozofije, psihoterapije, teologije, filozofije hrišćanstva i drugih religija. Objavio je preko 70 knjiga i nekoliko stotina naučnih članaka. Držao je brojna predavanja u gotovo svim većim gradovima Jugoslavije, a u posljednjim godinama života u Beogradu i ostalim gradovima Srbije. Njegov prvi posao bio je posao asistenta na Univerzitetskoj nervnoj klinici u Beogradu, radio je i u bolnici „Dr Dragiša Mišović”, a zatim kao profesor pastirske psihologije i medicine na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu.