Broj godina nije važan, ali nešto drugo jeste: Vladeta Jerotić je čvrsto vjerovao da ovih 6 osobina čine pravog čovjeka

Vladeta Jerotić izdvaja šest jasnih osobina koje pokazuju pravog, izgrađenog čovjeka.

Vladeta Jerotić je isticao da se zrela osoba nikada ne mjeri godinama, nego načinom na koji trpi, voli i nosi se sa životom.

U čuvenoj knjizi „Čovek i njegov identitet“ detaljno je objasnio da se prava zrelost ne stiče sama od sebe. Ona se mukotrpno gradi kroz lično iskustvo, greške i neprestani rad na sebi.

Jerotić je definisao šest konkretnih osobina koje otkrivaju koliko je čovjek zapravo sazreo. Neke su sasvim logične, dok je posljednja ona koju mnogi nikada ne uspiju da dostignu.

Sasvim pogrešna mjera. Broj godina sam po sebi ne znači zrelost. Vjerovatno poznajete nekog u pedesetim godinama ko plane na svaku sitnicu, kao i nekog znatno mlađeg ko mirno prihvata ozbiljan životni udarac. Važnost leži u svakodnevnom ponašanju, a ne u pukom datumu rođenja.

Zrela osoba voli drugog čovjeka, a ne sebe u njemu

Prva odlika kojom se zrela osoba izdvaja jeste njena sposobnost da iskreno voli nekog drugog, a ne svoju sliku kroz tu osobu.

Narcisoidan čovjek često ne voli stvarnu osobu sa kojom živi, već ono što taj partner predstavlja za njega. Takav odnos funkcioniše dok sve teče po planu, ali puca čim nastupe ozbiljna odricanja i prvi problemi.

Ovakva ljubav zahteva razumijevanje, mnogo strpljenja i spremnost da povremeno stavite drugog ispred vlastitih potreba.

Kontrola nagona i zaustavljanje prije reakcije

Druga važna osobina jeste uspješna kontrola sopstvenih nagona.

Psihijatar je napominjao da čovjek nipošto ne smije da uništi svoje prirodne porive, već isključivo da nauči kako da njima pravilno upravlja. Impulsivne reakcije, bes i stalna potreba da iste sekunde dobijemo šta želimo obično upravljaju onim nezrelim karakterima.

Izgrađen čovjek uvijek ume da stane, dobro razmisli i svjesno odabere kako će tačno reagovati.

Zreo čovjek ne bježi od bola koji život donosi

Treća karakteristika odnosi se na sposobnost da se stoički podnesu patnja i neprijatnost.

Današnji ljudi uporno pokušavaju da pobegnu od svake stvari koja ih boli. Međutim, Jerotić je često upozoravao da bez otvorenog suočavanja sa preprekama naprosto nema pravog sazrijevanja.

Kada uporno izbjegavamo frustraciju, gubimo šansu da izgradimo otpornost. Zrelost ne podrazumijeva odsustvo problema, već mirno prihvatanje činjenice da su gubici i razočaranja sastavni dio svakog puta.

Osoba koja stalno čeka da okolina rješava njene probleme, mentalno ostaje dete bez obzira na to koliko godina ima.

Zrela savjest koja jasno odvaja dobro od lošeg

Četvrta osobina na ovom spisku jeste zrela savjest.

Ona se ne formira iz konstantnog straha ili osjećaja krivice, već direktno iz ljudske sposobnosti da prepozna šta je ispravno. Odrasla osoba odlično ume da bude odgovorna prema drugima, ali istovremeno pazi da ne uništi sebe pretjeranim samokritikovanjem.

Nerazvijena savjest uvijek vodi u dvije krajnosti – ili za sve krivite isključivo sebe ili osuđujete svijet oko sebe.

Snaga koja se izražava bez mržnje i razaranja

Vladeta Jerotić nikada nije tvrdio da čovjek mora potpuno da ugasi svoju urođenu agresiju. Naprotiv, bio je uvjeren da je u pitanju prirodna energija koju samo treba pametno usmjeriti.

Najveći problem nastaje kada se emocije godinama uporno potiskuju. Bijes se tada pojavi tačno onda kada najmanje treba.

Odrastao pojedinac jasno umije da kaže „ne“, postavi zdrave granice i zauzme se za sebe, a da pritom nema potrebu da agresivno povredi druge ljude.

Najteža od svih osobina: Unutrašnja nezavisnost

Posljednja i apsolutno najteža osobina jeste ona prava, unutrašnja nezavisnost.

Slavni stručnjak pod ovim nije podrazumijevao da čovjek živi potpuno sam niti da mu društvo ne treba. Iskrena nezavisnost znači da više ne zavisite od tuđeg odobravanja i da u svakom trenutku umijete čvrsto da stojite iza svojih odluka.

To je prelomni trenutak kada zapravo preuzimate punu odgovornost za sopstveni život.

Ne tražite više krivca na svakom koraku, ne čekate da vas drugi spašavaju i ne procjenjujete sopstvenu vrijednost kroz prizmu onoga što drugi misle.

Prava zrelost dolazi isključivo teškim radom na sebi

Krajnja poruka bila je vrlo jednostavna, ali istovremeno prilično zahtjevna. Svaki čovjek prvo mora duboko da pogleda sebe i realno se zapita koliko je truda uložio u sopstveni razvoj.

Zdravog i zrelog društva nema bez izgrađenih pojedinaca. A stabilna osoba nikada ne nastaje sasvim slučajno – njen karakter se brusi kroz svaki novi izbor, svaku prevaziđenu muku i svaki onaj dan u kom odluči da bude makar malo bolja nego juče.

Zato se uvijek okrenite ka unutra i pogledajte na kom se tačno koraku vi nalazite.

Bonus video