Ovo je samo jedan od slučajeva koji se mjere hiljadama, u kojima pravosudni sistem u BiH razvlači donošenje odluka, često više od 10 godina.
Ustavni sud BiH je odlukom iz 2018. naložio vlastima da zakonski urede zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Republika Srpska je krajem 2020. usvojila takav zakon, a posljednje informacije govore da je u Prijedlog zakona u FBiH u javnoj raspravi.
Kada je riječ o nivou BiH, upravo na idućoj sjednici Predstavničkog doma nalazi se Prijedlog zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred Sudom BiH. Rješenja su slična u svim zakonima – dužina trajanja postupka određuje se prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, a pravna sredstva koja su na raspolaganju stranama jesu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i tužba za pravično zadovoljenje zbog povrede tog prava.
Zahtjevi se podnose sudu, a u slučaju da je utvrđena povreda prava, strani u postupku se, između ostalog, isplaćuje novčana naknada od 500 do 3.000 KM. Zakon će se, kada bude usvojen, primjenjivati na sve predmete koji do tog momenta ne budu pravosnažno okončani.
Da li su poznati prvi efekti primjene zakona u Srpskoj, odnosno da li zakoni na svim novoima u BiH mogu značajno da ubrzaju sudske postupke? Ombudsmen za ljudska prava BiH, Ljubinko Mitrović, za Srpskainfo kaže da treba očekivati da zakoni ubrzaju stvar i pozdravlja njihovo donošenje, ali nije siguran da će zakoni pomoći ako nemamo sudije koji su posvećeni svom poslu.
– I do sada smo imali dosta uređen sistem, ali ćemo ipak često kao izgovor čuti nedostatak sudija, pa se prebacuje loptica na VSTS BiH. Stalno se imenuju sudije, a uvijek govorimo o nedostatku sudija – ocjenjuje Mitrović.
Kako kaže, treba razdvojiti postupanje sudova i postupanje tužilaštava.
– U ogromnom broju predmeta, bar kada su u pitanju krivični, problem je u tužilaštvu, dakle nepostupanju tužilaštva u rokovima koji su definisani i prije donošenja zakona o suđenju u razumnom roku. Recimo, Zakonom o krivičnom postupku – kaže Mitrović.
Prema njegovim riječima, rano je za ocjenjivanje efekata zakona u RS. Navodi da bi se takva analiza mogla uraditi krajem ove ili u idućoj godini.
– Ako ovi zakoni dovedu do toga da suđenja svedemo u normalne okvire, onda će to biti dobro. To svakako nisu rokovi koje sada imamo. Postoje predmeti koji traju po 15 godina, kao što su parnični postupci. Određeni hitni postupci, kao što su oni iz radnih odnosa, ili izdržavanje djece, oni se moraju promptno rješavati u svim zemljama svijeta, po Ženevskoj konvenciji, ali nije bilo uvijek tako. Dakle, zakonodavac je pobjegao od toga da definiše koji je to konkretno rok. To su svakako primjereni rokovi, kontra od onoga što imamo danas – objašnjava Mitrović.
Advokat i potpredsjednik Narodne skupštine RS, Milan Petković, naglašava da je veoma bitno da Srpska ne bude izolovan slučaj u BiH u smislu donošenja zakona.
– Bitno je da imamo, koliko je to moguće, uzjednačenu sudsku praksu, odnosno zakone. Jer je jedan od najvećih problema pravosuđa, pored neefikasnosti i sporosti sudova, to što je neujednačena sudska praska. Upravo na ovaj način se provodi izjednačavanje zakonodavstva u pogledu postupanja sudova. Sudovi će morati da rade ažurnije; to je jedan od uslova iz reforme pravosuđa, koja je ranije bila u toku. Naravno, ako ne bude zaposlen veći broj sudija, sigirno se nagomilani predmeti neće moći riješiti. Imamo sudove u velikim gradovima koji su pretpani, a sudove u malim mjestima koji nemaju dovoljno ni za normu. Zadatak VSTS BiH je da nađe najbolji model za to – poručuje Petković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu