Kolumne

Šugavi Bosanci

Taman kada su popustile zabrane domaćih vlasti, dočekale su nas one u susjedstvu. Samo što Crnogorce i Hrvate možemo da kritikujemo do mile volje jer, bar za sada, nemaju uredbe o širenju panike na osnovu kojih bi nas u komšiluku stavili na crnu listu kritičara vlasti.

Šugavi Bosanci
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

A nije da im nemamo šta reći. U slučaju Crne Gore, postali smo klasična žrtva njihovih obračuna sa Srbijom, jer su zabranom ulaska državljana BiH spriječili da im, preko nas, dođu Beograđani, naročito oni sa dvojnim državljanstvom. To što hiljade Srba u Crnoj Gori ima kuće i stanove, što je pola te države srpsko, što na crnogorskom primorju ljetuje nekoliko generacija, Đukanovićevom režimu je nevažno u odnosu na politički cilj da spriječi dolazak na litije. Sezona je ionako propala, turistički biser Budva je pod policijskom opsadom, pa su srpske pare u hotelima najmanji problem.

U Hrvatskoj nema litija, ali su izbori preblizu. Posmatrano sa strane, podatak da u BiH dnevno od virusa korona oboli i do 100 ljudi, za hrvatsku javnost zvuči prestrašno, bez obzira što oko 80 odsto zaraženih nema nikakve simptome. Hrvati se ionako uzdaju u bogatije Nijemce, Poljake, Čehe, Slovake i Italijane, zatvarajući oči pred činjenicom da i u njihovim državama još postoje zaraženi, umrli, čak i karantini.

Ipak, svjesno su žrtvovali prvenstveno Makarsku rivijeru, koja tradicionalno pripada turistima iz BiH, kojih je prošle godine u „lijepoj njihovoj“ ljetovalo više od pola miliona. To što struka govori da zatvaranje pojedinih granica sada nema nikavog smisla, jer su ostale otvorene, jer ljudi cirklišu, jer je virus već u zajednici, to što turistički radnici plaču za svakim gostom političari po običaju ne žele da čuju.

Mimo rata politike i struke, prosječan Srbin, Bošnjak, Hrvat i ostali u BiH, koji godinu dana sakuplja novac za ljetovanje na najbližem moru, osjeća se užasno, poniženo. Ispadamo najcrnji na svijetu, najgoreg imidža, zatočenici nekakve naseobine u kojoj ne postoji nikakav zdravstveni sistem.

Zar smo se samo mi opustili? Zar u cijelom svijetu nemamo porast broja zaraženih? Dokle će se politički ratovi voditi preko leđa najslabijih?

Nažalost, ovakav odnos susjeda prema nama nije od juče. Koktel nacionalizma i „paradajz turista“ konačno je dobio i epidemiološku dimenziju. Mi smo za njih odavno šugavi Bosanci.