Društvo

SUZE SAME IDU Marija se porodila na stepeništu, držala bebu u rukama i ponavljala JEDNU REČENICU

Kada sam vidjela bebu, bila je potpuno modra i nije disala. Uzela sam dijete u naručje i govorila: “Izdrži dušo”. Nisam znala ni da li je moj, tek rođeni sin živ uopšte. Ubrzo je došao vozač Hitne pomoći i odvezao nas u Dom zdravlja.

SUZE SAME IDU Marija se porodila na stepeništu, držala bebu u rukama i ponavljala JEDNU REČENICU
FOTO: SHUTTERSTOCK

Ovako priča Marija Milivojević (25) iz Svrljiga, koja je u ponedjeljak rodila Dušana, teškog dva kilograma i koji je po svemu sudeći, požurio da dođe na svijet. Porođaj je krenuo iznenada, petnaestak dana prije termina i to na stepeništu u hodiniku kuće. Dječaku je zbog toga život visio o koncu, pa mu je u svrljiškom domu zdravlja hitno urađena reanimacija, nakon čega je dijete zaplakalo, a sa njim i kompletno osoblje zdravstvene ustanove.

Vozač hitne : Pomislio sam da je pala

Vozač Doma zdravlja iz Svrljiga Labud Milijić kaže da ne pameti da ga je neka situacija na terenu više pogodila, nego kad ga je u ponedjeljak ujutru na stepenicama u dvorištu zatekao pacijentkinju kako u naručju drži bebu kojoj ni pupčana vrpca još nije presječena.

Na sreću, žena nije paničila, bila je veoma smirena ,pribrana, lijepo je sarađivala. Nisam znao o čemu se radi, najprije sam pomisio da je pala. Kada sam prišao, vidio sam da u rukama ima bebu, koja uopšte ne izgleda dobro. Unio sam ih u vozilo i za nekoliko minuta smo bili u Domu zdravlja – kaže Labud.

Kada je u ponedjeljak ujutru osjetila jake bolove i kontrakcije, Marija je zgrabila torbu i odmah krenula da ispred kuće sačeka vozilo Hitne pomoći, koju je njen suprug prethodno pozvao. Međutim tek što je napravila nekoliko koraka shvatila je da beba dolazi, sjela je na stepenište i porodila se.

– Nisam uspjela da siđem, već sam maltene pala na prvi stepenik i tu ostala – kaže Marija. Trudovi su joj počeli, pa je Slađana imao vremena samo da otrči po đebe. Porodila sam se na ćebetu , sama. Uzela sam bebu i ponavljala : “Izdrži dušo”. Vožnja od kuće do Doma zdravlja , koja traje svega nekoliko minuta, meni je izgledala kao vječnost – priča suznih očiju Marija.

Nije kaže, marila za svoj život, ali je brinula hoće li beba ostati živa. Požrtvovanost ljekara ulila joj nadu da će sve biti dobro, a kada je beba poslije nekoliko minuta zaplakala, svi su odahnuli.

– Marija je kod nas primljena nešto prije sedam. Beba je bila modra, pupčana vrpca još nije bila presječena. Dežurna doktorka Olja Savić, uradila je prijem, podvezala pupčanik, uradila reanimaciju, nakon čega je dijete zaplakalo – rekao je direktor Doma zdravlja u Svrljigu Ljutomir Davidović i dodao da su beba i majka, na sreću dobro.

Davidović kaže da je ipak zabrinut jer su životi majke i bebe mogli biti ugroženi da je njihov vozač bio na terenu i da nije imao ko da ode po nju.

– Marijin suprug je više puta zvao, ali mi imamo samo jednog vozača u Domu zdravlja, a imali smo dva hitna poziva u isto vrijeme. U Lalincu je umirao čovjek u Svrljigu se žena porađala. Gdje prvo intervenisati? Nakon reanimacije , ženu i bebu je do inkubatora vozio naš ložač, što nije po zakonu, ali nije imao ko drugi , jer je vozač morao u Lalinac – objašnjava direktor ove zdravstvene ustanove koji i sam često privatnim vozilom odlazi da ukaže pomoć pacijentima kada je to neophodno.

Slađan: Zvaće se Dušan

– Nisam znao šta da radim, ni kako da pomognem. Zvao sam taksi i Hitnu, pa ko brže stigne . Međutim, moj sin je bio najbrži. Došao je na svijet bukvalno za deset minuta. Imamo sedmogodišnjeg Lazara, a bebu ćemo nazvati Dušan , jer je on duša i borac – rekao je Slađan Milivojević.

(Večernje novosti)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu