Sve bih dao, samo da moj sin bude sa mnom.
Ovim riječima započinje svoju potresnu ispovijest otac Antonia M. (10) i ujak Patrika B. (11), dječaka iz Apatina koji su nestali 29. maja, a za kojima potraga traje već 24 dana bez pauze.
Posljednji trag nestalih dječaka jesu ostavljeni bicikli koje su vozili kobnog dana uz obalu Dunava, od tada nema ni traga ni glasa ovim mališanima.
Neutješne porodice nestalih dječaka ne mogu da dođu sebi od nestanka mališana, a kako kažu, ne gube nadu i ne odustaju od potrage, nadajući se najboljem ishodu.
– Kao da je vrijeme stalo. Tražimo ih svaki dan, međutim, bezuspješno. Kao da već 24 dana stojimo u mjestu. Nemoćni smo, ali imamo nadu da su živi. Ne možemo da se pomirimo sa tim da ih nema. Ne znamo više ni koga da pitamo za pomoć, ni šta da radimo – kaže Slobodan B, otac nestalog Patrika.
Očevi na identifikaciji tijela
Očevi nestalih mališana bili su na identifikaciji tijela koje je pronađeno 7. juna na 45 kilometara od mjesta gdje su mališani viđeni u Dunavu, međutim, i jedan i drugi otac tvrde da to nije njihovo dijete.
– Bio sam na identifikaciji, to nije moj sin. I da su se utopili, nije moguće da njihova tijela tako izgledaju. Kada smo otišli tamo, nije bilo moguće da se tijelo uopšte prepozna. Ni lice se nije vidjelo. Dali smo DNK i čekamo rezultate – priča Slobodan B, otac nestalog Patrika, dok Antonijev otac, takođe, tvrdi da to nije njegov sin.
– Po onom tijelu ne mogu da prepoznam, ali vjerujem da nije. Vjerujete mi da bih znao da je to moje dijete. Nestrpljivi smo i čekamo DNK. Molimo boga da to nije naš lijepi Antonio – dodaje on.
Sumnjamo da su nam djeca kidnapovana
Neutješni očevi ističu sumnju da se njihova djeca nisu udavila, već da su kidnapovana.
– Mislimo da su kidnapovani, mnogo nelogičnosti ima. Jedan čovjek mi je rekao da ih je vidio da su bili u vodi, ali da su ubrzo izašli i otišli na igralište. Siguran sam da su htjeli da se kupaju da bi skinuli garderobu. Moj sin je tog dana bio u trenerci, a na obali su nađene samo patike i čarape – dodaje otac nestalog Patrika.
Navodi i da je sa njima kobnog dana bio i treći dječak, koji je otišao kući, jer kako je ispričao, bio je žedan.
– Tog dana moj sin je bio u školi, došao kući i rekao majci da ide sa bratom da se igra. Uvijek nam je pričao gdje i sa kim ide. Otišli su na igralište, gdje se često druže i sa drugom djecom. Sa njima je bio još jedan dječak, koji je otišao do kuće da popije sok i tada mu je Patrik rekao da će brzo doći kod njega. Čvrsto vjerujem da je moj sin otet – objašnjava skrhan otac.
Antonijev otac ističe da je cijeli slučaj misterija, te da ne može da nađe objašnjenje zbog kojeg bi braća ušla u hladan Dunav?
– Kada sam se vratio sa posla, mog sina nije bilo kući. Odmah sam krenuo biciklom da ga tražim, na obali tada nije bilo patika i čarapa. Tek negdje oko pola 8 uveče patike i čarape bile su sređene na nekom zidiću.
– I ja, takođe, sumnjam da su oteti. Zapravo, to bih najviše volio u ovom trenutku. Ako je to tačno, bar su živi. Uradiću sve da ih vratim žive i zdrave, da ih bar vidim i čujem – priča drhtavim glasom Antonijev otac.
Apel roditelja i nada
Odmah po nestanku djece porodice su uputile apel, grad je oblijepljen plakatima sa fotografijama dječaka i molbom da im se jave svi koji nešto znaju ili su ih vidjeli.
Nestanak i potragu najteže podnose roditelji i bliska rodbina, ali njihovu bol i tugu dijele i građani koji su se u više navrata u velikom broju priključivali potrazi.
– Nadamo se najboljem. Mi bez njih ne možemo, to su naša djeca. Molimo ljude da što više dijele fotografije djece, pa ukoliko ih neko primjeti da nam javi. Spremni smo za svaku saradnju, samo da dođemo do djece! Vjerujemo u priču da su oteti, jer onda ima nade da su živi – rekao je Slobodan Bogdan, otac malog Patrika, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu