Centar najvećeg grada Srpske danas, nažalost, sve manje blješti, a na pijaci će, kako je krenulo, biti više praznih nego punih štandova.
U najpoznatijoj ulici u gradu zatvoreno nekoliko radnji. Tužna slika. Pet minuta hoda dalje, na nekad jednom od najposjećenijih mjesta, možda i tužnija slika. U šarenilu boja voća i povrća, među prodavcima stisnutim na hladnoći, sve češće izviruje hladan beton napuštenih stolova za prodaju. Odustaju ljudi, sa uzdahom pričaju dojučerašnje kolege. Nemaju snage, novca, ni nade da se bore da prežive.
Tako drastična poskupljenja niko nije mogao da predvidi. Sve je otišlo gore. Samo standard dolje. Ljudi kupuju samo šta moraju, gledaju da je što jeftinije, kupuje se na komad, u gramima, prebiraju kovanice po polupraznim novčanicima. Ljudi sve manje kupuju, sve više razgledaju i odmahuju glavom.
U opštoj besparici, koliko god bilo onih koji tvrdi da se ovdje dobro živi, ljudi zatvaraju odavno nerentabilne poslove. Sklanjaju gajbe sa štandova, pakuju teške vage, glasno ili tiho govoreći koga smatraju krivim, srdačno ili bez pozdrava odlaze s radnog mjesta gdje su proveli godine, decenije. Ne mora značiti da je nekada bilo puno bolje, ali imali su ono što danas ne. Nadu da će biti bolje, vjeru da nije sve tako crno.
Preguralo se preko leđa teško poratno vrijeme, malo se živnulo, lakše preživljavalo, a onda je došla korona, pa poskupljenja bez reda i smisla, sa sistemom koji niti štiti, niti je spreman da pomogne.
Plate male, penzije mizerne. Ljudi u kreditima, bez stalnog posla. Pa kad su već dovedeni do toga da moraju da biraju, izbor će biti komad hljeba, a ne banana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu