Riječ je o iznosima koji kudikamo premašiju ulaganja u ovu državu, ali sami smo sebi zbog toga krivi, jer pomenute zemlje nisu na drugom kontinentu nego u našem komšiluku.
Iako su domaće vlasti svjesne da strani ulagači traže ne samo političku sigurnost, nego i pojednostavljenje raznih birokratskih zavrzlama i određene benefite, u BiH niko neće pretjerano da se potrudi da ih animira, pa da u većoj mjeri obrate pažnju na ovu državu.
Dok, na primjer, Srbija za svako novootvoreno radno mjesto daje stranim investitorima podsticaje u visini od 3.000 do 7.000 evra, kod nas muk. S druge strane, ulagači iz bijela svijeta u BiH za jedan finansijski izvještaj moraju da plate od 3.000 do 10.000 KM, a riječ je o papiru koji u praksi nikome i ničemu ne služi.
Da ne govorimo o tome kako se u zemljama regiona razne dozvole mogu dobiti za tri dana, dok se kod nas čeka mjesecima…
Kad se svemu doda nestabilna politička situacija, ne čudi što godišnje u BiH – i to kad je dobra godina – uđe oko 750 miliona KM.
Zato dijaspora radi punom parom, pa svojima u BiH pečalbari godišnje pošalju i preko 2,5 milijardi KM. Bez njih bismo, čekajući na značajniji porast ulaganja, bili i gladni i žedni, i goli i bosi.
Lijepo je rekao naš stari svijet: Neka svoga i u gori vuka!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu