Svijet

Ne razaznaje se gdje su putevi, gdje su trotoari: Mesec dana od primirja u Gazi, SVUDA PUSTOŠ i strah

Do 7. oktobra 2023. godine Gaza je bio sasvim običan grad - sa stambenim zgradama, kafićima, restoranima, prodavnicama i svim sadržajima koje jedno urbano naselje treba da ima. Sve je vrvelo od života.

Ne razaznaje se gdje su putevi, gdje su trotoari: Mesec dana od primirja u Gazi, SVUDA PUSTOŠ i strah
FOTO: MOHAMMED SABER/EPA

Danas, mjesec dana od prekida vatre, posle dvogodišnjih izraelskih napada i 69.000 žrtava, gotovo svi Palestinci iz Pojasa Gaze su raseljeni, više od 80 odsto struktura je oštećeno, a oni najodlučniji, koji su se vratili, kako bi prehranili porodicu hvataju se za posljednju slamku spasa pecanje.

Ekipa BBC je bila u palestinskoj enklavi koja je pretvorena u “grad duhova”. Tvrde da nije moguće sakriti šta je rat sa Izraelom učinio. Gaza je nestala sa mape i iz sećanja, a zamenjena je “pejzažom” ruševina koje se prostiru “od Bejt Hanuna sa jedne strane do grada gaze sa druge”. Nema ničega što bi poslužilo za orijentaciju i identifikaciju kvartova u kojima je nekada živelo desetine hiljada ljudi.

FOTO: MOHAMMED SABER/EPA
FOTO: MOHAMMED SABER/EPA
FOTO: HAITHAM IMAD/EPA
FOTO: HAITHAM IMAD/EPA

“Ako razoriš grad, to je indirektan način ubijanja”

– Ako razoriš grad, uništio si uslove za život stanovnika. Ne samo u biološkom smislu, već i kulturno. To je indirektan način ubijanja – rekao je Elaj Vajzman direktor istraživačke agencije za forenziku, arhitekturu i ljudska prava “Forensic Architecture”, za španski list El Pais.

Vajzman opisuje “sporu smrt”, prouzrokovanu tim drugim, “manje spektakularnim” metodama koje nisu pucnji, bombardovanja i glad. Takođe, ubija se uništavanjem onoga što omogućava populaciji da preživi.

– Ljudi su kao kornjače bez oklopa, a taj oklop su kuće, bolnice, institucije i infrastruktura koju treba izgraditi da bi život opstao. Znamo da je 40 odsto pacijenata na dijalizi u Gazi umrlo jer nema bolnica – navodi kao primjer.

Pročitajte još

Izraelski napadi pretvorili su tlo milenijumske Gaze – teritorije naseljene uzastopnim kulturama više od 5.000 godina, kako navodi Vajzmen – u tabula rasu “na kojoj se ne može razaznati gdje su putevi, gdje su trotoari, gdje je privatno a gde javno, gde je poljoprivredno a gde urbano”, opisuje arhitekta.

Arhitekta ne koristi termin “urbicid” (namerno uništavanje grada) da opiše tu devastaciju – on govori o genocidu. Sa je saglasna i libanska urbanistkinja Soha Mneimneh.

– Urbicid je samo jedna dimenzija genocida. Rizik je previše se fokusirati na razaranje zgrada, a ne na razaranje ljudi – rekla je ona.

FOTO: MOHAMMED SABER/EPA
FOTO: MOHAMMED SABER/EPA

Izrael kontroliše svaku riječ

Izrael, BBC, ne dozvoljava novinskim organizacijama da samostalno izvještavaju iz Gaze. Do Palestinaca, malog broja onih koji su se vratili u razoren grad, nemoguće je doći. Vojno osobe pregleda materijale novinara prije objavljivanja izveštaja.

– Cilj nam je borba protiv terorista. Gotovo svaka kuća je imala tunel, eksploziv, raketni bacač granata ili stanicu za snajpere. Ako vozite brzo, za minut možete da budete u dnevnoj sobi izraelske bake ili djeteta. To se dogodilo 7. oktobra (2023.) – tvrdi vojni portparol Nadav Šošani, koji se nalazio u oblasti koju je ekipa britanskog javnog servisa posetila, izbjegavajući da govori o nivou razaranja Gaze.

Više od 1.200 ljudi je poginulo u napadima palestinske militantne grupe Hamas na Izrael 7. oktobra 2023. godine, a 251 osoba je uzeta za taoce. Preživjeli taoci su pušteni, tijela nekih su vraćena, a još sedam tela bi trebalo da bude vraćeno. Prema informacijama palestinskog Ministarstva zdravlja, više od 69. 000 Palestinaca je poginulo od tog dana, od toga su, prema nekim podacima, skoro polovina bili žene i djeca, a skoro 170.000 osoba je povrijeđeno. Neki od njih su umrli od gladi, budući da je Izrael mesecima blokirao humanitarnu pomoć.

Prema proceni Ujedinjenih nacija, još 11.000 tijela i dalje se nalazi ispod ruševina. Generalni sekretar UN Antonio Gutereš opisao je svojevremeno akcije Izraela u gradu Gazi kao “sistematsko uništavanje”.

Pecanje je jedini spas za povratnike

Palestincima koji su odlučili da se vrate u razorenu Gazu, more je jedina slamka spasa. Prije izraelskog rata, ribari iz palestinske enklave plovili su daleko ka pučini, da bi pecali ribe. Danas, mogu samo da pecaju blizu obale gdje, kako kažu, nema velikih riba.

– Ograničenja su nam nametnuta od početka rata i traju i dan-danas. Ali ja nemam drugi izvor prihoda. Ne mogu da sedim kod kuće i da me neko izdržava – rekao je za Al Džaziru”Salem Abu Amira poznat pod nadimkom Zver, koji je dobio zato što je uspeo da ulovi ribu dugu dva i po metra.

Takođe, Izrael je u januaru proglasio vode Gaze “zonom zabranjenog pristupa”, čime je Palestincima zabranjen ribolov, plivanje i uopšte pristup moru. Gaza je tako izgubila 94 odsto svog ulova, prekinuvši jedan od posljednjih načina da dođu do hrane. A nekada je ribolov bio vitalni izvor prihoda.

Ipak, oni i dalje pokušavaju da pecaju. Za ribare u Gazi, nije riječ više samo o preživljavanju, već se radi o očuvanju vijekovne veze sa morem i očuvanju poslednjeg osećaja slobode koji im je preostao, zaključuje Al Džazira.