Međutim, sunce je istopilo vosak kojim su bila zalijepljena pera u krilima, i baš na ovom mjestu pao je u more, koje ga je zauvijek progutalo.
Priča iz grčke mitologije obezbjedila je hrabrom Ikaru vječni život. A da li je, možda, ovaj događaj zaslužan i za dugovječnost današnjih stanovnika ostrva u istočnom dijelu Egejskog mora, koje nosi ime u čast prvog mitskog letača?
Jer, Ikarija može da se pohvali najvećim brojem devedesetogodišnjaka na svijetu i ponosna je članica takozvane “Plave zone”, što je termin koji se koristi za mjesta širom planete čiji žitelji imaju najduži životni vijek.
Prema posljednjim istraživanjima, svaka treća osoba na Ikariji doživi starost od 90 godina. Mislena imenica za dobar dio svijeta. Još je interesantnija činjenica da je demencija ovdje veoma rijetka pojava, skoro da je nema.
Sunce, vrijeme, klima, nešto četvrto? Da li je Ikar nekako začarao plave vode Egeja u kojima se utopio kada mu je sunce spržilo krila prilikom bjekstva sa Krita? Uostalom, otac ga je sahranio upravo na ostrvu koje je nazvao po njemu.
Divne plaže, kristalno more i jedna posebna atrakcija
Ikarija je poznata po lijepim plažama, kristalno čistom moru, blagoj klimi, planinama i tradicionalnoj egejskoj arhitekturi – kućama snježnobelih fasada sa plavim prozorima i vratima. Među atrakcije se svakako svrstavaju i vitalni devedesetogodišnjaci, pa s razlogom nosi laskavi nadimak Ostrvo besmrtnih.
– U zlatnim satima septembarskog popodneva, puls mi se ubrzava dok se penjem preko vjetrom oblikovanih granitnih stijena i spuštam se u šume crnog hrasta na jugozapadnoj obali. Iznad mene, visoke i oblacima obavijene planine uzdižu se više od hiljadu metara, a ogromne litice ih presjecaju i odaju mitski utisak – kao da su bogovi sa Olimpa igrali klikere i zaboravili da ih ponesu sa sobom – riječi su poznate britanske novinarke i putopisca Keri Voker, koja je bila fascinirana ljepotama egejskog ostrva.
Ljudi koje je usput sretala, već u poznom životnom dobu, brzi su i okretni poput divljih koza koje su, skrivene među strmim liticama, ne trepćući pratile njene pokrete.
– Kad sam bio mlad, morali smo da se penjemo starim pješačkim stazama ako bismo željeli da vidimo prijatelje i porodicu, ili da odemo u kupovinu namirnica. Prije nego što su ih devedesetih zamijenili asfaltni putevi, to je bio jedini način da stignemo kući ili gdje smo već naumili. I znate šta? Održavale su nas u formi – otkrio joj je ljubazni Aleksandros, čiju je dob teško odrediti jer izgleda, konstatovala je Keri, više nego mladoliko.
Dobri geni, način života ili nešto sasvim treće?
Ikarija, sa najmanje 30% stanovnika koji su proslavili 90. rođendan, a tek zanemarljiv procenat pati od hroničnih bolesti i demencije, svrstana je među pet “Plavih zona”.
U tom elitnom društvu dugovječnih našli su se i japansko ostrvo Okinava, italijanska Sardinija, poluostrvo Nikoja (Kostarika) i gradić Loma Linda u Kaliforniji.
U čemu je tajna gostoljubivih Ikarijaca? Da li se krije u genima, ili pak načinu života, suprotnom od svega što se u zapadnom svijetu doživljava kao napredak.
Kada je Keri razgovarala sa mještanima, većina joj je rekla da, prije svega, poštuju prirodu i nastoje da žive u harmoniji s njenim zakonima, da se ishrana zasniva na biljkama koje rastu u divljini, na povrću, mahunarkama, maslinovom ulju, ali i da uživaju u dobrom vinu kad god se ukaže prilika.
Izbjegavaju stres, trude se da što više vremena provode na svježem vazduhu, što nije teško u ovom kraju Evrope gdje je jesen blaga, a zima skoro da ne postoji, i drže se dalje od čuda 21. vijeka, bez kojih mnogi od nas ne bi mogli da zamisle dan, pomenimo tek mobilne telefone, mikrotalasne pećnice, brzu, gotovu hranu, automobile.
Harmonična muzika koja se čuje iz zvonika starih crkava i pjesma cvrčaka pravi su melem za dušu. Drugo im ne treba.
Ovdje niko ne gleda na sat
Pored mora, možete da se kupate u toplim izvorima na južnoj obali, koji sa temperaturama između 31 i 58 stepeni Celzijusa spadaju među najradioaktivnije na svijetu. Da li je i to jedan od faktora koji doprinose dugovječnosti stanovnika?
– Ovde niko ne gleda na sat, a vrijeme teče sporo, kao iz snova. Vino i ishrana igraju važne uloge, da, ali postoji i nešto u vazduhu – kaže gospođa Elefterija.
– Nauka je dokazala da kada sunce obasja naš granit, ono oslobađa magnezijum, prirodni antidepresiv. Udisanje takvog vazduha nas čini srećnim. Stres i usamljenost gotovo da ne postoje. Porodica i druženje su veoma važni. Vidjećete ljude u osamdesetim i devedesetim kako se penju na voćke, zbijaju šale o seksu i plešu na seoskim zabavama. Niko ne pita za godine.
I radovi u polju su im jedna od omiljenih aktivnosti. Dok u drugim krajevima bježe od seoskih poslova, na Ikariji jedva čekaju da počne berba.
Med i kozje mlijeko koje sami proizvode takođe su bitan dio lanca ishrane, kao i riba, začinsko bilje (origano, timijan, žalfija, ruzmarin, menta), te jedinstveni taro koren – “kolokasi”, koji se najčešće služi kao salata.
Od davnina je poznat i “kikeon”, magični koktel od Pramneios vina, lokalnog sira i ječmenog brašna, koji je, ako je vjerovati grčkoj mitologiji, pružao snagu ratnicima.
Šta god da je tajna dugovečnosti veselih ostrvljana, Ikarija je posebno mjesto koje prije ili kasnije morate posjetiti.
Za kraj, pomenimo da ovdje ima i stogodišnjaka. Najstarijom se smatra gospođa Fani Gerali, koja je živjela nevjerovatnih 117 godina, piše Žena Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.