One su objasnile mehanizam po kojem je Aleksić višegodišnjim psihofizičkim maltretiranjem od djevojčica pravio seksualne robinje.
Povjerile su nam da su u njegovoj školi bile od ranog djetinjstva, da im je ispirao mozgove, anulirao ulogu roditelja i oblikovao ih po svojoj mjeri, piše Blic.
– Kada ste mali, to ne možete to da shvatite. Važan vam je taj autoritet, jer želite da budete glumica, a Mika vam u tome može pomoći. Ni ne primijetite kada ste izgubili sopstveni integritet, sopstveno mišljenje… Samopouzdanje, čak i da ste ga imali, prvo bi vam uništio. Poslije mu je bilo lako, mogao je šta je htio – navodi jedna od naših sagovornica.
Na omiljeno pitanje onih koji relativizuju silovanje – a što nije prijavila ranije? – ova djevojka kaže da se nije osmjelila da se nekom povjeri jer “to ne može da razumije niko ko nije prošao kroz Mikinu školu”.
– Bilo me je sramota, umjesto da njega bude. Mislila sam da sam kriva. Kad sam zaključila da nije pedagoški to što radi, i dalje sam sebe krivila. Više ne! – odlučna je sagovornica Blica.
Naposlijetku se, kaže, prvo se povjerila dečku.
– Otvorila sam se, a on mi je pomogao. Sve je razumio, nisam morala da objašnjavam. Ni zrno osude nisam vidjela, a ne bih ga krivila ni da je bilo. Dao mi je snagu. Razgovarali smo mnogo puta poslije toga. Htela sam da prijavim Miku. Znala sam da to ne smije više nikada nikome da se dogodi, ali nisam smjela da ga prijavim jer mu ne mogu ništa. Ubijedio nas je da mu niko ne može ništa, da je iznad svih, da ga svi štite – navodi sagovornica.
Druga djevojka praktično potvrđuje njenu priču i pojašnjava da je tek kada je upisala fakultet shvatila koliko sve kolege koje nisu išle u studio kod Mike imaju više slobode da dođu do nekih zaključaka, da nešto spoznaju sami. Dodaje da je u Mikinoj školi način razmišljanja nametnut, da su razmišljali kako Mika razmišlja ili čak ni to, nego onako kako će se Miki svideti.
– Razmišljaš kako da mu odgovoriš na neko pitanje, pa da on to uvaži i da misli da si ti vrijedna nečega. Išli smo da se umivamo kad god bismo rekli nešto što njemu nije bilo po volji. Išla sam sigurno 50 puta, govorio je da sam glupa, da sam bijedna. Nikad nisam uspjela da se suprotstavim, bio je to jeziv strah od autoriteta. Umivanje je bilo vid kazne. Dreknuo bi “marš na umivanje”, mi bismo otišli, vratili se, a voda se slivala niz lice, da bi vidio da smo se umili. Ako ti lice nije mokro, moraš da se vratiš. Postojala je konstantna potreba kod svih nas da on misli dobro. Cijeli svijet može da kaže da sam ja pametna, ali ako on kaže da sam glupa, ja sam glupa i obrnuto. To je bilo tako. Njegovo mišljenje je bilo sveto, neprikosnoveno. Nije se dovodilo u pitanje ono što on kaže, a kasnije ni ono što radi. Zato je teško objasniti sve jer je nesvatljivo da bi on ikada radio išta protiv tebe i išta što nije normalno, jer je on bog, on je najpametniji na svijetu i ako on radi, to je ispravno – kaže sagovornica.
Jedna od djevojaka koja je prijavila Miroslava Aleksića ima 17 godina. Jedna od naših sagovornica kaže da se isprva čudila odlučnosti ove mlade djevojke da odmah napusti školu i sve ispriča:
– Onda sam se sjetila da je ona kod Mike u školi bila samo dvije godine, nije uspio da joj izmijeni svijest, da je oblikuje kao nas. Ona je tu došla samo da bi upisala glumu, išla je kratko.
Još jedna žrtva, devojka (26) koja naposljetku nije ni upisala glumu, potvrđuje priču Milene Radulović i Ive Ilinčić da je stalno vrijeđao roditelje.
– Govorio je da su glupi, primitivni, neobrazovani… Ti ništa ne kažeš. On ti vrijeđa oca koga voliš najviše na svijetu, imaš lijepo mišljenje, ali počneš da preispituješ da li je tvoj tata baš sve to što ti misliš jer Mika kaže da nije. Bila je jedna djevojka u grupi, Mika je govorio da je njen tata svakakav i ona je prekinula kontakt s tatom, a roditelji su bili razvedeni. Toliko je bila ubijđena da je tata loš – priča ona i kaže da su njeni roditelji oduvijek mislili da je Mikin način rada loš, nisu razumjeli te metode, bilo im je skandalozno, ali ni pomislili nisu da bi je seksualno zlostavljao, da je bolesnik.
– Mislili su samo da je grub. Nisu primijetili jer ja nisam htjela da primete. Vidjeli su ponekad da plačem. Kad bi me tata pitao što sam neraspoložena, govorila sam da sam se posvađala s dečkom, drugaricama. Uvijek sam imala neki izgovor. Kom roditelju bi palo na pamet da mu dijete zlostavlja profesor. Nijednom! – kaže ona.
Ne vrijediš ni dvije pare
-„Ćero, od tebe neće biti ništa, ti ne vrijediš ni dvije pare“, stalno mi se tako obraćao. Zbog toga ta škola ne treba da postoji. Niko ne sme da nipodaštava djecu. Ni bez ovog posljednjeg djela, silovanja i zlostavljanja, ova grupa nije smjela da postoji. Izbacio je moju najbolju drugaricu jer je pobjegla s jednog časa. To mi je bio najveći strah. U kolima na putu do glume sam izgovarala molitvu, da se pomolim da na času sve bude OK. Čas je bio u utorak, a meni je od subote bilo loše. Kada sam bila mala, u ponedjeljak uveče legnem i tresem se, dobijala sam osipe, drhtavicu, tahikardiju. Kad prođe čas, olakšanje jer imam nedelju dana da predahnem. Mene roditelji nisu tjerali, ali nije mi palo na pamet da se ispišem. Nikada, ni sekunde – priča nam ova žrtva zlostavljanja.
Druga djevojka kaže da ju je Aleksić na jednom času toliko vrijeđao da je u kolima plakala sve do kuće. Kaže, tata je pokušavajući da je smiri rekao da ne mora više nikada da ide na glumu, da se okrene i da ode ako joj nije lijepo, ali da je ona bila odlučna da završi školu.
– Kad smo bili u mlađim grupama, često se dešavalo da je Mika s nekim u kancelariji i nema ga cijeli čas. Tada smo bili presrećni. Zada nam zadatak, mi se družimo, šalimo, nama super jer nas ne šikanira. Jednom mi je rekao da dođem u sredu, kada po rasporedu nismo imali čas. Kada me je odveo u kancelariju, tu je bila mlađa grupa. Mi smo bili u kancelariji, a u sobi pored djeca od sedam, osam ili devet godina. Kada je otišao da im zada zadatak, sjetila sam se kako sam ja bila srećna kada je on bio u kancelariji kada sam bila mlađa, i tada sam se sjetila da njemu nije tu bio nikakav prijatelj, već neka djevojka.
Jedna od devojaka koje su više godina provele u Alksićevom studiju kaže da mučenje počinje od audicije.
– Mene je prijateljica odvela kod Aleksića, ona je već išla u grupu. Stvari u vezi s njim su mi usađene u glavu i prije nego što sam krenula. Kakav je on, da tamo stičeš najbolje prijatelje, kakva je grupa, da je to vrsta porodice, da je on prepametan čovek koji može najviše da te nauči, da je on legenda, najbolji pedagog u Srbiji. Ja na audiciji nisam bila opuštena, došla sam ambiciozno da želim da budem primljena tamo jer sam čula sve priče i sve je bilo fascinantno. Ponavljano mi je da nešto poput njegove škole ne postoji nigde na svijetu. Audicija je bila san, sjećam se da je bio toliko strašan da su dva dječaka i djevojčica izašli ispred i da su plakali. Ali, već tada sam pomislila da to tako treba. Sad sam uspjela da razložim stvari u glavi, ali je tužno što nisam u potpunosti. Znam da ništa nije tako trebalo. Nikad ne bih otišla tamo i ne bih dala nikome, ali tada nisam razumjela, imala sam devet godina – kaže ona.
Brani se da je impotentan
Odbrana Miroslava Mike Aleksića (68), osumnjičenog za osam silovanja i šest polnih uznemiravanja učenica u prostorijama njegove škole u Beograda, najvjerovatnije će se zasnivati na tvrdnji da je Aleksić impotentan. Ipak, pravni stručnjaci ističu da mu to neće biti od velike pomoći jer je Krivični zakonik Srbije već predvidio ovakve slučajeve.
Kako Blic nezvanično saznaje, nekoliko djevojaka je iskazima navelo da je Aleksić prilikom navodnih brutalnih seksualih nasrtaja imao problem sa održavanjem erekcije i da ni u jednoj prilici nije uspio da doživi vrhunac.
Advokat Zoran Jakovljević je juče pokušao da iskoristi te činjenice navodeći da će se odbrana Aleksića bazirati na informaciji da mu je prije nekoliko godina odstranjena prostata, te da on zbog toga “nije mogao da počini silovanje”.
Ipak, otkrivanje ove informacije iz Aleksićevog zdravstvenog kartona neće mu nimalo pomoći u slučajevima za koje je osumnjičen, jer Krivični zakonik drugačije definiše čin silovanja nego što je to slučaj u svakodnevnom govoru.
Kako je objasnio advokat Svetozar Vujačić, zakonik definiše silovanje kao “obljubu ili sa njom izjednačen čin upotrebom sile ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica”.
– To u praksi znači da nije neophodno da dođe do polnog odnosa da bi neko bio optužen za silovanje, već se osoba može fizički primorati na seksualne radnje – ističe advokat Vujačić.
Vujačić je dodao i da bi se ovaj Aleksićev zdravstveni problem mogao vještačiti ukoliko bude bio pomenut na suđenju.
– Ukoliko lice koje je optuženo za silovanje zaista ima zdravstveni i medicinski nedostatak koji onemogućava ovakvu radnju, sudski vještak će to utvrditi zdravstvenim pregledom. Ukoliko postoji bilo kakva sumnja u to, iz bilo kog razloga, pregled će obaviti odbor sudskih vještaka – rekao je Vujačić.
Drugi advokati s kojima je Blic kontaktirao smatraju da bi argument Aleksićeve navodne impotencije mogao čak da bude iskorišćen protiv njega jer bi mogao da uputi na motiv seksualne frustriranosti koja je Aleksića možda navela da, navodno, seksualno napada svoje učenice.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu