Ne sviđa mi se saobraćajna gužva u Banjaluci; prinuđena sam da svakodnevno koristim automobil na više lokacija po gradu i gužva mi oduzima puno vremena.
Sviđa mi se ubrzan razvoj Banjaluke kao prestonice u prethodnim decenijama. Od prosječnog grada Banjaluka je izrasla u nezaobilaznu kako administrativnu tako i turističku destinaciju na ovim prostorima, koju krase njen jedinstven geografski položaj, prepoznatljive zelene površine, te spoj starog i novog koji je lako uočljiv na njenim ulicama.
Banjaluka kao grad zelenila, kako je mnogi nazivaju, trebala bi imati uređenije parkove, brojnije i raznovrsnije sadržaje za sve generacije.
Sviđa mi se to što je Banjaluka danas jedno veliko gradilište i to ne samo u centru grada i gradskim naseljima, nego i u prigradskim i seoskim mjesnim zajednicama gdje se dosta radi po pitanju saobraćajne infrastrukture, ali i uopšte kvaliteta života.
Moja voljena Banjaluka je moj grad, moja ljepotica. Banjaluka je Kastel i legenda o Sefikadi, lijepoj Banjalučanki koja se ubila zbog nesretne i zabranjene ljubavi. Na njen grob smo zaljubljeni palili svijeće za vječnu i sretnu ljubav.
Iako smo mi, Banjalučani, htjeli glavni grad Srpske, svjesni da “dolazak” mnogih institucija podrazumijeva dodatnu izgradnju i velike promjene, ipak je ovolika “betonizacija” i, rekao bih, gradnja bez ikakvog reda, svih ovih dvijehiljaditih godina, pretjerana i prilično promjenila i ubila duh grada.
Sviđa mi se što je u gradu u prethodnom periodu izgrađeno dosta novih igrališta, a pojedina su i obnovljena jer djeca trebaju imati prostor za igru i odrastanje.
Budući da s posebnom pažnjom pratim kultrurne događaje u gradu, posebno bih pohvalila bogatiji i raznovrsniji program u Banskom dvoru.
Banjaluka ima potencijal da postane raj za rekreativce. Izgrađena je staza za trčanje u parku “Mladen Stojanović”, a ove godine u planu je i gradnja još jedne uz obalu Vrbas. Takvi projekti ne bi trebali biti iznimka već pravilo.
Možemo biti ponosni na čistoću grada i ulica. Naročito kada uporedimo Banjaluku sa nekim drugim gradovima, vidimo kakva je tamo situacija i koliko je rasutog smeća.
Banjaluku najviše volim u proljeće. Kad njene aleje i parkovi skinu sa sebe sivilo hladnih zimskih dana i okite se zelenilom. Nažalost, mnoga stabla koja krase ulice ovog grada prepuštena su sama sebi, pa tako nerijetko dočekaju da ih posijeku kao da su nicala sedam dana, a ne stoljećima. Nadležne gradske službe po tom pitanju ne rade najbolje svoj posao.
U posljednje vrijeme u Banjaluci, ali i Republici Srpskoj, primjećujem sve više entuzijasta koji se bore za očuvanje jezika i promociju književnosti. Čini mi se da smo konačno „odrasli“ i shvatili da se jezik i književnost ne čuvaju sami i da ih ne treba uzimati zdravo za gotovo.
Banjaluka ima ogroman turistički potencijal, koji leži neiskorišten. To što smo uspjeli privući mlade turiste iz susjednih zemalja jeftinijim cijenama alkohola i cigareta, kao i ponekog zalutalog turistu, smiješno je u odnosu na sve mogućnosti koje ovaj grad već ima ili može da ima.
Pohvalno je što je gradnja infrastrukture u gradu u posljednje vrijeme krenula uzlaznom putanjom, a pozitivni pomaci vide se i na kulturnom planu.
Posljednjih dana svjedoci smo jedinstvene energije koja, kolajući našim šetalištima, izbija u bašte gradskih kafana.
Volim Banjaluku, ovo je grad moje mladosti, grad u kojem sam studirala i sve mi se sviđa, priroda, mentalitet ljudi…
Banjaluka je lijep, miran i čist grad neostvarenog potencijala. Ono što mi se posebno dopada jeste veliki broj kulturnih i sportskih dešavanja i kontinuirano uređivanje grada.
U Banjaluci ima dosta zanimljivih stvari; sigurno je da podsjeća na moderan, uređen i čist grad, i vjerujem da će tako biti i u narednom periodu.
Banjaluka odnosno grad na Vrbasu ili studentski grad, kako je često nazivaju, svake godine nastoji da obogati svoj kulturni sadržaj i organizuje razne manifestacije koje će privući što veći broj posjetilaca.
Grad otvoren za sve i uvijek toplo dočeka svakog putnika – namjernika. To je Banjaluka kakvu želim da vidim u budućnosti! Kao moderni regionalni centar u kojem svako može da nađe ponešto za svoj ukus. Kao grad u kojem će se lijepo osjećati i oni koji u njemu žive, odrastaju ali i oni koji u njemu privremeno borave.