
MOJA BANJALUKA Nenad Vasić: Treba nam više osmijeha
Banjaluka je jedan jako lijep, miran i prijatan grad, grad sa puno dobrih, vrijednih i obrazovanih ljudi.

Banjaluka je jedan jako lijep, miran i prijatan grad, grad sa puno dobrih, vrijednih i obrazovanih ljudi.

Emotivno sam vezan za Banjaluku, ovo je grad po mjeri čovjeka i sviđa mi se ono što nudi u različitim oblastima.

Banjaluka je uvijek bila lijep grad. U ovom gradu sam rođen i odrastao. Ima dobrih stvari koje su započete ali nisu završenej imamo sportske, kulturne i obrazovni sadržaje koje nisu sasvim dostupni za lica sa invaliditetom.

Osmijeh na licu i radost u srcu se pojavi kada u gradu sretnem turiste i čujem druge jezike. Posebno sam srećna kada vidim turističke vodiče kako grupicama objašnjavaju i pričaju o Banjaluci prolazeći pored spomenika Bana Lazarevica, Hrama Hrista Spasitelja ili na Kastelu.

U Banjaluci je u posljednjih nekoliko godina primjetan razvoj na urbanističkom i infrastrukturnom planu. Takođe primjetno je povećanje sadržaja koje grad pruža kako svojim stanovnicima tako i turistima. Što je naravno rezultiralo i povećanim brojem turista.

Sviđa mi se sve veći broj festivala i koncerata koji se održavaju u Banjaluci. Kafa se može popiti na svakom koraku u odličnim lokalima. Pozorište i bioskop imaju dobar repertoar.

Lani je u gradu uveden sistem za iznajmljivanje bicikala, BL bajk, na nekoliko lokacija u gradu i mislim da ne tome ne bi trebalo stati već da se ove, ali i u narednim godinama, otvore novi terminali. U korak sa tim trebala bi ići i izgradnja novih biciklističkih staza kojih trenutno u Banjaluci manjka.

Kako u Banjaluci živim već nekoliko godina primjetio sam da grad odiše nekom posebnom energijom, ljudi su ljubazni, susretljivi i gostoljubivi. Sam Grad već godinama unazad pokazuje kako vodi računa o svojim građanima, kako o onim starim tako i o onim najmlađim.

Sviđa mi se kultura Banjaluke, noćni život je odličan, dopada mi se što je ovo studentski grad i što ima dosta mladih.

Moja Banjaluka je, po mom subjektivnom mišljenju, najljepši grad na svijetu. U njemu ima različitih sadržaja, moglo bi se reći, za svakoga po nešto, a nije ni veliki ni mali grad.

U Banjaluci živim pet godina. Rođena sam u Novom Sadu, završila srednju školu u Prnjavoru, u Beogradu provela punih 18 godina… i nakon svega – Banjaluka!

Banjaluka je divan grad, veličinom je po mjeri čovjeka, sa puno potencijala za ugodan život, sa priličnim brojem različitih dešavanja u pojedinim mjesecima u toku godine.

Sviđa mi se u Banjaluci što imamo prekrasnih aleja i sve više parkova za djecu. Trebamo više ulagati u parkove i sadržaje koji oni nude. A od ove godine mi se sviđa što je Zimzograd na novoj lokaciji u parku Mladen Stojanović.

Najviše mi se sviđa što je Banjaluka grad po mjeri svakog čovjeka – dovoljno prostran za zivot, ali sa dušom i srcem da primi i ugosti svakog.

Uvijek je najteže govoriti o nečemu što najviše volite. Ne zato što je Banjaluka moj grad, ona je grad zelenila, jedine rijeke muškog imena, grad bogate istrorije.

Ako uporedimo Banjaluku od prije deset godina do danas, mnogo toga se promijenilo. Dobro je to što se radi na modernizaciji grada, što se pokušava ići u korak sa vremenom i na taj način privući turisti.

Sviđa mi se novogodišnja čarolija koja je počela u našem gradu. Plave lampice u Gospodskoj su odlična promjena, a sprema se još divnih aktivnosti.

Banjaluka je grad zelenila i mislim da tu tendenciju treba održavati. Poznata je po drvoredima koje treba čuvati a nove treba saditi tamo gdje ih nema.

U Banjaluku sam došao prije više od trideset godina i zavolio je na prvi pogled. Mislim da je ovdje najljepša priroda, a i položaj grada je takav da nemamo drastičnih klimatskih promjena.

Čovjek ne može ostati ravnodušan na infrastrukturni bum koji se u poslednje vrijeme dešava u našem gradu, počevši od saobraćajnica, kružnih tokova, obnova škola i društvenih domova, izgradnje vodovodne mreže, pa do dječijih igrališta, terena za rekreaciju, otvaranja novih vrtića. Naročito mi je drago što se Grad uvatio u koštac i sa većim izazovima poput gradnje mostova. Ti projekti možda jesu zakonska obaveza lokalne zajednice pa i republičkih vlasti, ali bili su i u ranije no u poslednje vrijeme je očigledan daleko veći razvoj.