Banjaluka, grad pun malih stvari koje mnogo znače. Ono što joj daje najveću čar bi bio Vrbas i predivna šetališta koja mu daju dušu.
Banjaluka je jako lijep grad, a ljudi koji ovdje žive su mnogo dobri i gostoljubivi.
Ono što volim u gradu u kojem sam rođena je što se povećao broj izletišta, sadržaja za djecu, koncerata i, generalno, čistiji je grad. Ono što praktikujem sa djecom svaki dan poslije vrtića je sladoled i obilazak nekog novog igrališta. To im se sviđa.
Volim Banjaluku jer sam u ovom gradu pronašla mir i svoj novi dom poslije nesrećnih dešavanja devedesetih godina i onda mi je sve dobro.
U Banjaluci mi se dopada to što imamo prirodne ljepote na nekoliko minuta od grada. Ono što mi se ne dopada je to koliko malo cijenimo te ljepote.
Banjaluka jeste širok i komforan grad i to je lijepo, ali je zakrčen pogrešnim saobraćajnim projektima. Ne grade se zaobilaznice.
Banjaluka je grad koja voli svoje građane i sve radi za dobrobit naroda.
Banjaluka mi se sviđa zato što mladima pruža dosta mogućnosti, kao što je školovanje ili bavljenje sportom.
Ono što Banjaluku čini jedinstvenom jesu dobri ljudi koji čuvaju ovaj grad od malograđanštine. Banjaluka ima sve predispozicije za grad 21. vijeka; zato se negdje radujemo i nadamo da će dobiti titulu Evropske prestonice kulture 2024.
Najljepši dio Banjaluke, po meni, jeste prostor oko parka „Kupusište“ u centru grada.
Često sam, na putovanjima, strancima pričala o Banjaluci. Uvijek su mi nakon razgovora rekli: “Moramo doći!” Ne znam koliko sam u svemu što sam rekla preuveličala, ali znam da sam govorila punog srca. To je moj grad, tu su moji korijeni, školske klupe, studentski dani… tu radim i tu volim.
Sviđa mi se što su ljudi u Banjaluci dobri, kulturni, druželjubivi i, koliko primjećujem, jako uljudni kada joj stranci dođu u posjetu.
Banjaluka je grad u koji ste uvijek dobro došli, bilo da namjeravate da započnete život ili dolazite samo turistički.
Banjaluka je lijep grad koji je doživio veliku transformaciju u posljednjih 20-ak godina. Ono što volim u Banjaluci je to što nije izgubila prirodno okruženje, mnogo zelenila. Smatram da na tome i dalje treba nastaviti da se razvija.
Kandidatura Banjaluke za Evropsku prestonicu kulture 2024. godine je odlična stvar.
Moja Banjaluka? Hm… U čudnom smo odnosu grad i ja. Nije moj grad, a jeste. Malo je takvih komplikovanih veza, ali prihvatila me je kad je bilo najteže, i to ne zaboravljam.
Banjaluka je fantastičan grad, a najviše mi se sviđa zelenilo koje nas okružuje. Park „Mladen Stojanović“, Banj brdo, i šetalište pored Vrbasa su prave oaze prirode.
Sviđa mi se što su ljudi u Banjaluci topli i dobri, prijatelja možeš bukvalno naći na ulici, popričati o svemu i svačemu, za razliku, na primjer, od Švedske u kojoj sam bila gdje su ljudi hladniji i rezervisani, poštuju te, ali nema prijateljstva.
Banjaluka je za mene najvažniji grad na svijetu jer sam u njemu rodila sina. Ako tokom našeg zemnog života brojimo mjesta u kojima boravimo određeni period i ređamo ih po važnosti, onda je za mene to Banjaluka.
Banjaluka je moj rodni grad, grad u kome živim i kojem se rado vraćam sa svojih putovanja. U Banjaluci mi se najviše sviđaju njeni ljudi, odnosno naši sugrađani koji su ljubazni i nadaleko čuveni po svom gostoprimstvu.