Tata i maćeha spremaju bogatu trpezu jer rijetko dolazimo kući i onda nas oni goste. Svaki naš dolazak za njih je praznik – kaže pjevačica koja se rado prisjeća Vaskrsa kada je bila mala.
– Žao mi je što sada ne mogu da osjetim tu radost, jer rado bih se vratila u taj period kada sam imala sedam godina, kada ništa ne znam, kada me ništa ne zanima. Tada bih otišla kod moje nane, koja nažalost nije više sa nama, ona bi uzela crveno jaje, koje malo lizne, pa nas namaže po obrazima, da budemo rumene, zdrave i srećne, to pamtim. Uvijek se dobro jelo, bilo je lijepo, a sada je sve neka tenzija, da li ću da stignem sa nastupa, da li ću se naspavati, pa umorna stignem i to planiram da promijenim. Naradila sam se do sada, malo treba i za sebe da radim, moj život kreće od početka.
Marija pobjednik
Sestra Marija uvijek pobeđuje u tucanju jajima.
– Kako? To se i dan-danas svi pitamo, uvijek izvuče i za Božić paru, a svakog Vaskrsa sva jaja nam razbije. Nema prepeličje, nije drveno, poslije stotog kada pobijedi sve nas, ono pukne – ističe Rada Manojlović, koja nerijetko Vaskrs provodi radno.
– Najteža su putovanja, praznike možemo i da biramo da li ćemo da radimo ili ne, ali vučem to još kada sam bila dio “Granda”, tada smo bili pod ugovorom devet godina, tu se nije znalo, da li je praznik, slava, rođendan, bili smo kao na pokretnoj traci, nismo se mnogo pitali. Odatle sam povukla naviku da kada me neko zove za posao, da ne odbijam. Tada sam izgubila pojam o nekim porodičnim vrijednostima i slavljima, već petnaest godina je tako i to mora da se promijeni, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu