Juče oko 16.30, prilikom vraćanja iz Srbije, na administrativnom prelazu Jarinje zaustavljeni smo na punktu Kosovske policije. Dao sam svoja dokumenta radi legitimisanja i tom prilikom sam naglasio da postoji neka potjernica za mene koja je izdata 2020. godine, a isto tako sam naglasio da je greška u pitanju. Policajac koji je uzeo moja dokumenta ubacio je u sistem i vidio je da me potražuje Specijalni sud za organizovani kriminal. Naglasio sam da je to greška i da se radi o drugoj osobi koja se slično zove, a isto preziva, ali da nismo istog datuma rođenja, godine i mjeseca, već da je totalno različita osoba – rekao je Jovanović.
Kako je dodao, nakon toga mu je rečeno da se parkira u desnu zaustavnu traku za kamione i da sačeka da se izvrši detaljna provjera njegovog identiteta.
– Radili su detaljnu provjeru, u međuvremenu došao je drugi policajac i odmah sam i njemu rekao da obavijeste Inspektorat i da tu godinama prolazim, da nisam imao probleme, ali sam isto tako bio zaustavljan i ranije, da su vršene provjere i da sam uvijek nakon toga puštan da nastavim dalje kretanje. Međutim ovog puta prilikom detaljnije provjere stigao je neki poziv ne znam odakle samo sam čuo koliko sam mogao da razumijem albanski jezik da treba da se izvrši moje hapšenje – kaže Jovanović.
Dodaje da su se na vratima kancelarije pojavila tri pripadnika bezbjednosnih snaga i momentalno mu stavili lisice na ruke, bez obrazloženja da je i zbog čega uhapšen.
– Uputili smo se prema vozilu policije koje je bilo parkirano sa desne strane kontejnera, čak mi nisu dali da se javim supruzi da sam uhapšen. Jednostavno sam morao da podignem ruke da bi vidjela lisice u trenutku i da bi shvatila da sam uhapšen. Smatram da su tu prekršena moja osnovna ljudska prava, pravo da kažem da sam uhapšen – dodaje Jovanović.
Djeca počela da plaču
Jovanović ističe da su tu bila prisutna i njegova djeca, koja su počela da plaču.
– I da me pozivaju tata pođi sa nama kući. Supruga nije znala kako da krene sa Jarinja, pa sam joj rekao da pozove nekoga od rodbine i da idu kući, smatrajući da je to ispravno u tom trenutku. Bio sam pod stresom kao i cijela porodica. Maltene su me ugurali pripadnici Rosu u vozilo, da nisam mogao da kažem ništa. Pitao sam gdje me vode ništa nisu odgovarali. Došli smo do improvizovanog punkta na Jarinju nedaleko od administrativnog prelaza Jarinje, gdje se nalazi pogranična policija i jedinice Rosu. U vozilo u kom sam bio ušla su još dva pripadnika Rosu jedinice. Ja sam se nalazio u sredini. Kada smo nailazili na svako veće mjesto jedan od njih pripadnika Rosu je non-stop obavještavao gdje prolazimo, velikom brzinom su se kretali, sve su preticali pred sobom do Sjeverne Mitrovice – kaže Jovanović.
Kako dodaje, čak ni nakon što su ga doveli u policijsku stanicu u Južnoj Mitrovici, ništa mu nije saopšteno. Nakon toga su ga odveli u pritvorski centar.
– Sjedam za sto skidam pertle, kaiš, i dalje pokušavam da im objasnim da je greška u pitanju na šta odgovaraju sutra će to da se riješi. Ispisana mi je forma u pritvorskoj jedinici u Južnoj Mitorivci, međutim smatram da su meni prekršena osnovna ljudska prava, da nisam dobio list o ljudskim pravima koji je trebalo automatski da mi bude uručen prilikom pritvaranja. Policajac koji je bio zadužen za pritvorski centar dolazio je često da me obiđe. Bio sam pod video nadzorom i non-stop je bio uključen jak reflektor, tako da cijele noći nisam mogao oka da sklopim. Bilo je hladno, nije imalo grijanje, spavao sam na betonskon krevetu, krpe prljave, pokrivao sam se jaknom – kaže je Jovanović.Dodaje da mu je ujutru rečeno da će da ga odvezu u Sud za organizovani kriminal u Prištini u 8 sati i da će ga tamo sprovesti pripadnici Rosu.
– Cijelu noć nisam spavao, minuti kao godine. Prilikom dolaska u Prištinu otišli smo u sud u Ajvaliji, nisam siguran. Policajci su se raspitivali, a imao sam osjećaj da ni oni ne znaju gdje me vode. Policajac u civilu koji je tu bio rekao je da ne treba tu da me vode nego u Sud za organizovani kriminal u centru Prištine. Došli smo do te zgrade, sjeli su me bez pertli bez kajiša i došli su neki ljudi, mislim da su tužioci. Otišli su u kancelariju vrlo brzo su se vratili, bili su korektni i pitali su me da li si ta osoba, ja sam potvrdio da nisam i da je moje ime slično, na šta su odgovorili da je u pitanju greška – kaže Jovanović.
Jovanović dodaje da kao bivši propadnik policije nikad nije imao nesuglasice ni sa Srbima, ni sa Albancima.
– Sarađivali smo korektno. Obavljao sam svoj posao korektno. Nikad nisam imao problema sa službom. Još ne znam da li je ispravljena greška. Imamo dosta rodbine u Srbiji i sad ne znam da li da idem preko administrativnog prelaza. Sada sam u dilemi da li je to dalje u sistemu ili je izbrisano, ništa mi niko nije rekao – dodaje Jovanović.
Po njegovim riječima, po povratku u policijsku stanicu u Južnoj Mitorovici imao je osjećaj da policajci žele i dalje da ga provjeravaju, iako je sud potvrdio grešku i oslobodio ga.
– Sa čuđenjem su se odnosili prema svemu tome i postavljali pitanja pa kako? Ovo se ne slaže? Čekao se prevoz da me vrate u sjeverni dio. Rekao sam ako neće niko da me vozi, ja sam slobodan volio bi da nastavim dalje, a mogu i pješke. Prišao mi je policajac sa većim činom i rekao da sam slobodan i da su mi obezbjedili prevoz. Susret sa djecom je bio jako emotivan, teška neprospavna noć za njih, ali i za mene – ističe Miljan Jovanović, a piše Kosovo onlajn.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu