Neke ukrajinske porodice žive na metro stanicama drugog najvećeg ukrajinskog grada više od tri mjeseca u jezivim uslovima.
Na metro stanici Aleksejevka mali Dima proslavio je svoj prvi rođendan. Zajedno sa mališanom, još 300 ljudi stalno živi na ovoj stanici ali noću, kad je granatiranje najjače, na platformi se može smjestiti do 500 ljudi, navodi portal Atalajar.
To je 500 ljudi na jednoj metro stanici, a u Harkovu ih ima 30. Spavaju na hladnom podu na koji su postavili svoje madrace i ćebad, na platformi sa lošom ventilacijom. Stvari im stoje u kutijama pored madraca. Neki su doveli i svoje kućne ljubimce. Reporter BBC snimio je mačke, papagaja, čak i hrčka.
Bez pristupa svježem vazduhu ili mogućnosti da se operu, bolesti se lako šire. Natalija Klemba, dobrovoljna medicinska sestra, rekla je BBC da su od bolesti “imali sve ovdje”.
– Rota virus, korona virus, bolesti srca i jetre… – nabrojala je ona, ukazujući da ljudi leže na podu.
– Razboljeli smo se više puta. Ima mnogo infekcija ovdje, svi kašlju – rekla je BBC Natalija Kravčenko koja tu boravi.
Ovo je stvarnost u kojem žive stanovnici Harkova otkako je počeo rat.
U posljednja tri mjeseca, više od 500 civila je poginulo u bombardovanju Harkova, a skoro milion ljudi je evakuisano. Oni koji su ostali u gradu – oko 30 odsto populacije – žive u podzemlju više nego iznad površine.
Sem metro stanica, hiljade zgrada u Ukrajini imaju skloništa od vazdušnih napada. Praktično sve zgrade izgrađene u vrijeme Sovjetskog saveza, koje nisu kasnije preuređivane, imaju slične “antinuklearne” podrume. U većini slučajeva ti podrumi su vlažni, hladni, bez struje i sa lošom ventilacijom. Ipak, u slučaju bombardovanja ovo je efikasno sklonište, a blizina grada granici s Rusijom pretvorila je područje u najopasnije mjesto za život.
– Nema svjetla, ali ima buva – kaže jedan od stanovnika univerzitetskog naselja Pavlovo polje, koji je reporterima Atalajara pokazao sklonište u svojoj zgradi.
Pod je zemljani, prekriven kartonima, ali vlaga i hladnoća svejedno prodiru.
– Teško je… I djeca spavaju ovdje. Svi u istom skloništu, deijleći madrace i ćebad – dodao je.
Neki podrumi su bolje opremljeni. Neki imaju struju, madrace, čak i mikrotalasne pećnice, poput skloništa jedne porodice iz iste ulice koje je, nažalost, nedovoljno veliko za 40 ljudi koji tamo spavaju svake noći. U Pavlovom polju nema vojnih instalacija niti ključne infrastrukture, ipak područje se više puta našlo pod artiljerijskom vatrom od februara.
U centru grada situacija je teška, ali ona u sjevernom dijelu Harkova je još gora. U Saltivki, jednom od najvećih stambenih naselja u Ukrajini u kojem je nekad, prema procjenama, živjelo 400-800.000 ljudi, sada je ostalo svega pet odsto stanovnika. Ovo je najbombardovaniji distrikt u regionu i preostali stanovnici više nemaju struje, svjetla ni gasa.
Nema medicinske službe, vatrogasne, policijske. Samo timovi specijalaca i vojska ulaze u naselje u kojem je 80 odsto zgrada bombardovano. Posljedica toga je da većina preostalih ljudi preživljava boraveći na raznih metro stanicama, u uslovima koji su zastrašujući.
Za razliku od stanica u centru, gdje je sve organizovanije i pružaju se osnovne usluge, platforme metroa u Saltivki su haos madraca, kreveta i čak kreveta na sprat. Ventilacija je loša a vazduh previše zagušljiv. Pijaća voda se uzima sa česme. Vagoni na šinama pretvoreni su u improvizovane domove, u kojima stanovnici čuvaju stvari koje su ponijeli iz svojih kuća.
Za razliku od stanice Aleksejevka ovdje nema porodica sa djecom, ali ima mnogo ljudi ograničene mobilnosti i starih ljudi. Hrane nema dovoljno iako grupa dobrovoljaca svakog dana rizikuje živote da im je donese.
Bolno je vidjeti uslove u kojima ovi ljudi žive, zaključio je Atalajar.
Iako je ukrajinski predsjednik nedavno proglasio vojnu pobjedu u Harkovu, granatiranje nije prestalo. Prije dva vikenda su pogođene pijaca i bolnica, navodi portal, a nekoliko sati nakon posjete Zelenskog proteklog vikenda čulo se nekoliko eksplozija. Iako je ukrajinska vojska odgurala ruske trupe nazad do granice i oslobodila desetine okupiranih sela na sjeveru, većina ih više nije nastanjiva jer su kuće, škole i drugi objekti pretvoreni u ruševine.
Svakog dana popravlja se šteta nanijeta granatiranjem, uklanja se otpad i krpe putevi na koje su pale mnoge rakete. Oko 25 odsto infrastrukture je oštećeno dok više od 500 stambenih blokova treba da se sruši.
Uprkos svemu, Harkov pokušava da se vrati u normalu, a jedna od mjera je ponovno otvaranje metroa, doma 5.000 ljudi koji više nemaju gdje da odu.
Gradonačelnik je rekao, kako navodi BBC, da će stanovnicima biti ponuđen “bezbjedan smještaj”. Ali, mnogi još čekaju detalje te ponude, dok su neki odlučili da odu prije nego što ih izbace iz improvizovanog skloništa.
Uprkos lošim uslovima oni se plaše da odu. Kćerka Natalije Kravčenko Aliona rekla je da ne želi da se vrati svojoj kući.
– Ne nakon svih ružnih snova koje sam imala – rekla je djevojčica.
Druga stanovnica metroa, Ženja, rekla je da je njena porodica živjela blizu kružnog toka koji je najviše granatiran, prenosi Blic.
– Izbaciće nas odavde, a gdje da idemo? Ovo je naše sklonište od bombi. A sada ga više nećemo imati – priča kroz suze.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu